Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

2009-04

Zbog čega je odlaganje županijskog otpada u Lećevici neprikladno rješenje, odnosno još lošija verzija od sadašnjega Karepovca?

Niže je dopunjeni odgovor na pitanje vezano uz Lećevicu koji je objavljen u Glasu Koncila na:
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=16542

Teško je odlučiti gdje početi navoditi sve razloge zbog kojih je tzv. županijski centar za gospodarenje otpadom (CGO) u Lećevici, kao i čitava koncepcija županijskih centara za »gospodarenje« otpadom, ekonomski promašeno, ekološki pogubno a etički monstruozno rješenje. No, počnimo od Zakona o otpadu u kojem stoji: »Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno skupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona,« Nasuprot tomu, ti su centri zamišljeni kao skupljališta neodvojenog otpada u kojima bi se dio pripremao za spaljivanje a ostatak odbacivao. Nadalje najave i postupci moderatora »centra« upozoravaju da se u taj CGO planiraju dovoziti i nepoznati milijuni tona svjetskog otpada godišnje, što je u koliziji sa zabranom uvoza otpada a da ekološku i moralnu tragičnost takvog »gospodarstva« i ne spominjemo. Jedino ekonomski i ekološki prihvatljivo rješenje problema komunalnog otpada je njegovo smanjivanje, zatim prikupljanje po vrstama, recikliranje i ponovna upotreba. Na taj se način može zbrinuti do 90% komunalnog otpada, a ostatak od 10% može se onda smjestiti na odlagalištima.

Papir i biootpad, od kojih svaki čini po 30% komunalnog otpada (ukupno već 60%) bi se ovim postupkom vratili u uporabu. Isto bi se postiglo sa staklom, metalima i većim dijelom plastike koji sačinjavaju daljnjih oko 20% , kao i sa građevinskim materijalom (oko 10%). Opasni (komunalni i drugi) otpad, s druge strane bi se zasebno odvajao i zbrinjavao jer čini iako mali dio ukupne mase otpadaka, predstavlja veliku opasnost za okoliš.. Oakvim pristupom drastično bi se smanjla potreba za odlagališima uopće i postojeći, već devastirani prostori bi za ovakav način odlaganja bili dovoljni. Nadalje, ovo je jedini pristup koji u konačnici moze biti ne samo jeftin nego i isplativ i to za veliki broj ljudi izravno uključenih u sustav kao i za čitavu zajednicu u kojoj je implememtiran.

U svijetu postoji velik broj primjera gradova (Canberra u Australiji, San Jose u Kaliforniji, Treviso u Italiji, Austrija kao država itd.) koji odvojeno prikupljaju 70-80% i više otpada i taj se udio stalno povećava. U Splitu se s druge strane odvaja manje od 5% , i to ako je vjerovati izjavama odgovornih za (ne)odvajanje. Taj se udio ni ne planira povečati na značajnu mjeru jer CGO koncepciju podržava sasvim obrrnut pristup od opisanog. Analiza sadašnje te projecirane količine i strukture otpada navedene u studiji SGO za Splitsko-Dalmatinsku županiju (SDŽ) pokazuje da je u toj županiji moguće oporabiti preko 90% otpada, a do 2030. se planira maksimalno 22%..

U studiji A.4.2 vezanoj za CGO u Lećevici na str. 108-112 iznesena je procjena količina otpada SD Županije od 154.587 t/god u 2005. do 240.119 t/god u 2030. god. U tablici Studije A.4.3/1 prikazana je projekcija količina otpada za obradu i zbrinjavanje u “Centru za gospodarenje otpadom” od 151,495 t u 2005. do 188.406 t u 2030.god. Uz minimalnu naznačenu količinu otpada od 150.000 t/god i uz obećanu razinu odvajanja od mizerrnih 22% samo SDŽ bi u svojem “centru” uništavala više od 100 tisuća tona obnovljivih sirovina godišnje.

Dobar dio toga bi se spaljivanjem pretvarao u visokootrovne tvari (dioksine, furane, teške metale). Kako ni spalionice, a pogotovo cementare (u kojima se i komunalni i opasni otpad u Hrvatskoj već godinama spaljuju) nemaju filtere koji bi mogli zaustaviti ove čestice, ove bi visokokancerogene i mutagene tvari većim dijelom odlazile izravno u zrak a ostatak bi se zatrpavao u području “centra” sa kojega se vodom napaja veliki broj srednjodalmatinskih rijeka. Tako bi ono što ne ode u zrak završavao u tlu a zatim u izvoru Jadra i drugim, prije nego bi preko splitskih i dalmatinskih slavina i želudaca završavao u moru.

Uz cijenu od 170 EURA za obradu tone opada stanovništvo bi svake godine ovu “uslugu” plaćalo 25 milijuna EURA.

U CGO koncepciji centraliziranog uništavanja vrijednih sirovina nafta čini bitnu stavku troškova. A očekivati da će ona biti jednako dostupna 2030 kao danas je ludost i manipulacija. Svijet će za nekoliko godina, ako već nije, doseći maksimum proizvodnje nafte čime će njena cijena početi rapidno rasti. Time će postati luksuz koji će si moći priskrbiti samo najbogatiji i najnaoružaniji. Koliko dakle smisla ima trošiti taj dragocjeni resurs (sada kao i u 2030toj)  na - uništavanje sirovina?

A uz naftu, pitka voda je druga blagodat kojoj će vrtoglavo rasti cijena u sljedećim godinama. Time dolazimo do najgoreg aspekta ovog i većine drugih centara CGO u Hrvatskoj. Naime, odlagalište smeća u Lećevici, prema izvještajima Hrvatskoga geološkog instituta iz 2006, kao i brojnim ranijim studijama, planirano je nad tokovima podzemnih voda koje se izlijevaju na izvorima Pantana, Jadra i Žrnovnice, a prihranjuju i Krku i Čikolu. Dakle rijeke iz kojih se pitkom vodom napaja pola milijuna ljudi u srednjoj Dalmaciji. U takvoj situaciji planirati podizanje otpada iz Splita (65% županijskog otpada) na 450 m nadmorske visine da bi se uz enormne i eksponencijalno rastuće troškove tom istom Splitu i još polovici Dalmacije zatrovala voda nenadmašivo je morbidan plan čiji akteri ne mogu imati baš nikakvih niti razumskih niti moralnih kapaciteta.

Hidrogeolog dr. Srećko Božičević bilježi: »Zašto se to moralo dogoditi baš ovdje [u Lećevici] gdje i zakonske odredbe upozoravaju na nemogućnost provedbe.« Dr. Božićević tvrdi da se radi dobro znane geološke složenosti, tektonske okršenosti i razlomljenosti vapnenačkih naslaga te radi visoke seizmičke aktivnosti lećevačkog područja »jedna takva zamisao ne može bez očekivanih posljedica i realizirati«!

Slika 1: Kako funkcionira krs

Dakle, ostvarivanjem toga »centra« trovanje rijeka Dalmacije je zajamčeno hidrogeološkom i tektonskom stvarnošću.

Slika 2: Splilje pod Lećevicom

Dr. Franjo Fritz, jedan od najpriznatijih istraživača dalmatinskog krša navodi: »Mogućnosti su smještaja za vodu i more štetnih i opasnih tvari s hidrogeološka gledišta u kopnenome dijelu Dalmacije veoma ograničene... Uzrok je spomenutog ograničenja višestruk. Najveći dio toga krškog terena pripada zaštitnim područjima izdašnih izvora i crpilišta pitke vode, a u tim je područjima zabranjeno odlaganje tih tvari. Velik dio preostalog terena pripada slivovima zatvorenih zaljeva i eustara tamošnjih rijeka, što su vode veoma osjetljiva ekosustava... Kada se izdvoje još aktivni i potencijalni turistički centri, preostaje u Dalmaciji veoma uzak nekontuiran pojas uz obalu mora....«

Dakle Karepovac, uz sanaciju, mora ostati jer je otpad u Dalmaciji nužno odlagati na manjoj nadmorskoj visini, bliže obali i bliže središtima koja stvaraju otpad. No volumen ostatnog otpada koji se na njega dovodi treba hitno drastično smanjiti. Jedan jedini preduvjet za to je nekorumpirana vlast. A to nažalost nema ni Split ni Hrvatska. Razmislite o sljedećem: skupina općina oko Trevisa odvojeno sakuplja 85% otpada, a Napulj, grad u istoj državi, no kojim upravlja mafija, postao je simbol problema otpada. Dakle, problem nisu vrijedne sirovine u otpadu nego korupcija u vlasti.

Razmotrimo nakraju pitanje koje ste postavili i s druge strane. Naime valjalo bi upitati one koji zagovaraju sabirališe otpada u Lećevici - poput ministrice Dropulić ili Tomislava Mihotića, pročelnika odjela za zaštitu okoliša Splitske županije - u čemu je dobrobit takve koncepcije manipuliranja otpadom i napose u čemu je dobrobit njegova odlaganja u krškom području s kojega se vodom napajaju rijeke čitave srednje Dalmacije. Vidjet ćete da na to pitanje ne možete dobiti niti jedan suvisao odgovor. S naglaskom na »suvisao«.

 

Dr. Zdeslav Hrepić
Fort Hays State University

(Word)

Više:

http://www.lerotic.de/centar/index.htm

http://www.lerotic.de/ministrica/index.html 

http://www.lerotic.de/Lecevica_2/index.htm

http://www.rast-zagore.com/PRIOPCENJA.html


http://www.rast-zagore.com/primjedbe.html


http://www.eko-2000.hr/index_files/Page340.htm

 

http://www.lerotic.de/eko/otpad.htm


http://www.barkun.hr/index.php/2009043025197/ISTRA/Prof.dr.-Stanko-Ursic-Kastijun-je-istinski-zlocin.html 
 

  Na vrh