Prilog raspravi na X. Hrvatskom forumu www.intercon-zg.hr

Branimir Molak

Zagreb, 27.10.2006.

Kao sudionika prvog Hrvatskog foruma u organizaciji Intercona, gosp. Baotić me je pozvao i na ovaj jubilarni - deseti. Ljudi od struke i znanja u Hrvatskoj ako nisu članovi političkih stranaka, bolje reći partija, ili moćnih interesnih grupacija, imaju vrlo malo prostora da iskažu svoje stavove i činjenice i stoga mu hvala.

Nekoliko je puta na ovom skupu spominjano, a i u naslovu je istaknuto pitanje: «Kakvu Hrvatsku želimo?». To je pitanje koje treba postaviti tek kada se objektivno ustanovi kakva je Hrvatska danas.

Hrvatska je zemlja u kojoj je do temelja srušen sustav vrijednosti u gotovo svim područjima života. Svakodnevne pojave to pokazuju. Ne smije se otvoriti novine ili televizor, a da vas ne zapljusne bezbroj takvih zbivanja. Političari iskazuju uspjehe svojih protivnika samo u tome koliko je tko ukrao (primjer nedavne rasprave na HTV o brodogradilištima i drugim «uspjesima»). Optužuju jedni druge koliko su bili uspješni u krađi i to se kod nas naziva početkom predizborne kampanje. Koga birati? Zar lopove? Uz to kakvi su to izbori u kojima su šefovi partija već «izabrali» one koji će njih zastupati u Saboru. Gotovo u pravilu to su njihovi poslušnici, kojima je prostor za «pospremanje» ili kako to vole reći preuzimanje, onoga što nije njihovo, najšire otvoren i ni za što ne odgovaraju. Nema načina da se te i takve zaobiđe i da ne budu u Saboru. Uz to na posljednjim «izborima» u Hrvatskoj je bilo više od 500 tisuća birača više nego ljudi s pravom glasa (vidi dodatak a), a s takvim brojem «birača» može se postići svaki po volji «izborni» rezultat. Stoga će na takvoj farsi ubuduće sudjelovati sve manje ljudi. Birati će samo poslušni članovi partija, a neće biti nas izvanpartijaca - neka nam to bude dopušteno sasvim Ghandijevski, pa neka se i dalje sami «biraju i vladaju», a poslije ćemo možda imati priliku vidjeti koliko je tko prigrabio onoga što pripada svima i nadati se da će možda bolivijski model, to što su prisvojili, i kod nas jednom poravnati.

Čuli smo lijepe priče o Hrvatskoj u EU. Ipak, rečeno je da za neke grupe stanovništva i neće biti lijepo. Kazano je da će Hrvatska postići moralne stečevine EU. Netko bi se mogao i pomalo uvrijediti obećanjima (npr. u izlaganju gosp. Christiana Schwarz-Shillinga) da će Hrvatska dobiti stečevine EU kulture, kao da ih Hrvatska nema. Istina u pojedinim razdobljima u Hrvatskoj one nisu na «snazi», kao što nisu u nekim razdobljima bile niti u mnogim europskim zemljama, ali nam za to nije kriva EU, niti će nam ona u tome pomoći da ih ponovno steknemo. Koje su to moralne stečevine u posljednjih petnaestak godina koje bi Hrvatska trebala doseći? Zar je to embargo na uvoz oružja napadnutim zemljama? Zabranilo im da se brane. Zar je to zahtjev UNPROFORA u Zagrebu da ga Hrvatska zaštiti, a zna se čemu je trebao služiti? Zar je to povlačenje vojnika međunarodne zajednice i otvaranje puta za najveći masakr civilnog stanovništva poslije drugog svjetskog rata u Srebrenici? Izvršioci do danas nisu uhvaćeni i nisu za zločin odgovarali. Da nije NATO, u biti SAD nježno (u odnosu na razaranja koja je činila velikosrpska vojska u napadnutim dijelovima bivše Jugoslavije) bombardirao vojne ciljeve u Srbiji uz takve moralne vrednote i «odlučnost» EU da zaustavi rat, možda bi rat trajao još i danas. Zar je moralna stečevina izjednačavanje krivnje svih onih naroda koji su bili izloženi velikosrpskim osvajačkim ratovima i osvajača? Za ovo posljednje vjerojatno su krivi i političari napadnutih naroda, koji ili nisu znali, ili nisu htjeli, ili ih nije zanimalo da međunarodnoj zajednici objasne o čemu se na ovim prostorima radi.

Nitko od govornika nije kvantificirao koliko će Hrvatska od članstva u EU dobiti, a koliko će morati dati. O tome govornici nisu rekli niti riječi, a naši političari to taje kao zmija noge. Gosp. Vladimir Drobnjak je rekao da je dvije tisuće ljudi koji sudjeluju u pregovorima sa EU proizvelo oko 20 tisuća stranica papira i da će i dalje intenzivno proizvoditi, već prema tome koliko će to EU od njih tražiti, ali nije rekao niti riječi o tome kolika je bilanca prihoda i rashoda jednogodišnjeg članstva Hrvatske u EU, ako jednom uđe. To je za razliku od spomenutog (20 tisuća stranica) lijepo iskazano na samo jednoj stranici u publikaciji Instituta za javne financije (1). Kod nas se govori samo o tome kako će Hrvatska dobiti velika sredstva iz fondova EU i da će poteći med i mlijeko, a ne govore o rashodima.

Gosp. Erhard Busek govorio je o uspjesima udruživanja – pakt o stabilizaciji. Spomenuo je kao veliki uspjeh sporazum o zajedničkom gašenju poljskih i šumskih požara u graničnim područjima Hrvatske s BiH i Crnom gorom. No u ukupnim štetama od elementarnih nepogoda, koje iznose oko 1,5 milijarde kuna/god (dvadeset godišnja statistika), požari čine tek oko 7% (2). Dominantne su suše oko 40% o kojima se šuti, a nikakvog sustava za borbu s izvanrednim stanjima (i u ratu i u miru) u Hrvatskoj nema. Srušen je usred Domovinskog rata 1994. kada je trećina Hrvatske bila okupirana i ishod rata potpuno neizvjestan. Nitko za to (2) – zločin prema Hrvatskom narodu – nikada nije odgovarao, a progone i love hrvatske branitelje na sve moguće načine.

No vratimo se troškovima Hrvatske u EU. Razlika prihoda i rashoda prema spomenutoj analizi (1) vrsnih autora (iz MMF i HNB) je 2,64 milijarde kuna/god i to pod pretpostavkom da će se ono što će Hrvatska kroz fondove EU dobiti - 100% djelotvorno iskoristiti. S obzirom na način dijeljenja novca u Hrvatskoj (ja tebi, ti meni), zasigurno će trošak članstva biti i znatno veći. Čuli smo jučer na skupu poklike Hrvatska u EU što prije – kao da nas tamo čeka samo med i mlijeko. Godišnji trošak Hrvatske u EU, dakle biti će gotovo dva puta veći od godišnjih šteta od elementarnih nepogoda. Nisam čuo nikog da želi više elementarnih nepogoda, ali se ništa u Hrvatskoj ne čini niti da se njihove štete smanje (2).

No, hajd'mo u EU ako to stanovništvo na osnovi objektivnih pokazatelja želi, a ustavna je obveza pitati ga, i ako nas EU hoće, a ne samo poslati naša dobra u EU, jer ni godišnji trošak članstva u EU u usporedbi s «uspjesima» u našem gospodarstvu nije prevelik. Spomenuti ću samo ono što su političari i «znanstvenici» koji služe samo za davanje znanstvenog ruha njihovim «mudrim» odlukama, uspjeli napraviti u području koje je na ovom skupu isticano kao jedno od najvažnijih - u energetici. Prodali su u bescjenje četvrtinu INA-e Mađarima (tri puta više dionica INA-e poklonili su Mađarima nego hrvatskim braniteljima koji su stvorili ovu državu), napravili su štetan sporazum s Italijom o korištenju jadranskog plina i štetan ugovor sa Slovenijom o NE Krško. Svaki od ta tri «posla» rezultirao je u vrijeme njihova nastanka sa po oko dvije milijarde USD šteta (3), a danas su osjetno veće (najviše zbog porasta cijena eneregenata na svjetskom tržištu). I nitko za to nije odgovarao. Stoga se ne treba bojati elementarnih nepogoda, niti EU, nego onih koje trebamo i dalje «birati».

Stoga prvo spoznajmo kakva je Hrvatska danas (ako bude vremena ispričati ću vam priču o određivanju BDP u Hrvatskoj – vidi dodatak b), a da bismo to spoznali nužno je formirati određen broj multidisciplinarnih timova stručnjaka izvanpartijaca za područja života važna u Hrvatskoj, što je istaknuo i jedan od jučerašnjih učesnika u raspravi, samo je potrebna institucija koja bi takav rad vodila i koja bi pronašla osnovna materijalna sredstva za pokretanje takva rada. Tek kada spoznamo kakva je Hrvatska danas (bilanca stanja – umjesto bilance lopovluka bez sankcija) moći ćemo govoriti o tome kakvu bismo je željeli (koncepcija razvitka), a tek tada osmisliti načine dosizanja tih želja (strategiju razvitka). Bez toga moći ćemo se sastajati na još deset ovakvih foruma, a od napretka ne bude ništa, a Hrvatska će biti sve manje hrvatska.

Dr. Branimir Molak, dipl.inž.

Konzultant za energetiku, upravljanje u krizama i prosudbu rizika

Zagreb, Buconjićeva 27

Tel. 376-00-54

e-mail: bmolak@globalnet.hr

1. Godišnji rashodi za članstvo u EU su za 2,64 milijarde kuna veći od eventualnih prihoda (novac iz fondova EU). O tome više u studiji: Financijski neto učinak pridruživanja Hrvatske EU Judita Cuculić, Michael Faulend, Vedran Šošić http://www.ijf.hr u izdanju Instituta za javne financije (na str. 61) http://www.croinfo.com/1Politika/Politika.html#EU. Za usporedbu godišnje štete od elementarnih nepogoda u Hrvatskoj su oko 1,5 milijardi kuna.

2. O tome više u:

Političari nemaju planova za izvanredna stanja ali imaju za «odstrel» branitelja

http://www.croinfo.com/1Politika/KriznaStanja/06/Politicari_nemaju_planova.htm

Događaj dana - Čistka u MORH-u 1992.; Razaranje sustava obrane, zaštite i spašavanja 1994

http://www.croinfo.com/1Politika/KriznaStanja/06/Dogadjaj_dana.htm

Croatia: Calls to set up emergency management agency, Fire International, London UK. New Article ID : 2999 12 February 2003

http://www.fireinternational.net/shownews.asp?secid=8&pubid=13&nav=1&newstype=0&key=molak&page=&newsid=2999

3. O tome više u:

Projekt razaranja energetike u Hrvatskoj (3 x 2 milijarde USD šteta u energetici + nafta i rat)

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Projekt_Razaranja_Energetike.html

Interview sa Dr. Branimirom Molakom: Tko se igra energetikom (Korijeni 1, studeni 2005.)

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Tko_se%20_Igra_Energetikom.html

Hajd´mo plinoficirati Hrvatsku, EKONOMIJA (RIFIN), god. 12, br.4, svibanj 2006. str. 647-672 UDK 338.26

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Hajdmo_Plinoficirati_Hrvatsku.html

Moraju li naftni derivati u Hrvatskoj biti prekomjerno skupi ?, EKONOMIJA (RIFIN), god. 12, br.3, travanj 2006. str.539-550 UDK 338.26

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Cijene_naftnih_derivata_HR.pdf

Zar i zbog vjetra treba poskupjeti struja

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Zar_I_Vjetar.html

HAZU i konj

http://www.alertonline.org/full.php?aj_go=more&id=1132906987&archive=&start_from=&ucat=6&do=komentari

Europa je u drugom smjeru, Alert 1, lipanj 2004., str. 14-16

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/2004/EU_smjer.html

Dodatak a: Zašto u Hrvatskoj ima 555 tisuća (16%) birača više nego ima osoba sa biračkim pravom? (pisano 3. siječnja 2005. neposredno poslije posljednjih izbora)

Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva RH

http://www.izbori.hr (napomena: ovi podaci nisu više dostupni na navedenoj adresi, ali ih se može naći objavljene u Vjesniku u siječnju 2005.god.) u privremenim rezultatima izbora do 3. siječnja u 16 sati može se naći slijedeće:

Ukupan broj birača (na biračkim spiskovima) 4.402.045

Glasovalo 2.226.812 ili 50,59%

Od toga

Broj birača u inozemstvu 400.030

Glasovalo 77.578 ili 19,39%

Ne ulazeći uopće u analizu broja glasova svakog kandidata na osnovi tih podataka slijedi da je:

Unutar Hrvatske ukupno birača 4.002.015 (4.402.045 – 400.030)

Prema statističkom ljetopisu RH za 2004. god. Državnog zavoda za statistiku RH

http://www.dzs.hr/ljetopis2002/LjFrameH.htm

iz tablica o stanovništvu: http://www.dzs.hr/ljetopis2002/2004/05-094-102-tab.pdf str. 94-102 prema popisu iz 2001. slijedi da je:

Ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj 4.437.460

Od tog broja treba odbiti broj stanovnika mlađih od 18 godina koji nemaju pravo glasa (ustav RH članak 45.)

Njih je ukupno 990.457 (758.000 starih 0-14 god tabl.5.4 str.95 i

232.457 starih 14–18 god. tabl. 5.6 str.96)

Iz toga slijedi da je u Hrvatskoj

Ukupan broj stanovnika koji mogu birati 3.447.003 (4.437.460 – 990.457)

Dakle u biračkim spiskovima Državnog izbornog povjerenstva ima: 555.012 (4.002.015 – 3.447.003) birača više nego što ima stanovnika u Hrvatskoj s biračkim pravom prema podacima DZS, odnosno čak 16% više (555.012/3.447.003). Kada se tome doda i 400.030 birača u inozemstvu ukupan broj birača (prema DIP-u) veći je za 955.042 ili 27,7% nego što živi ljudi s biračkim pravom u Hrvatskoj (prema DZS) i koji plaćaju poreze državi u kojoj žive.

Zbog spomenutih razlika mogu se postaviti različita pitanja, među kojima su:

Nije li možda na izbore izašlo više ljudi nego samo 50,59%, pa su izbori bili još uspješniji, ako je ukupan broj birača manji za 555 tisuća, nego što je evidentirano birača pri DIP-u?

Nije li 555 tisuća birača viška znak da neki stanovnici u Hrvatskoj imaju dva ili više biračkih prava?

Nije li među onima koji su izašli na izbore 555 tisuća onih koji fizički ne postoje (prema DZS)?

Da li se sa 555 tisuća birača viška može postići svaki po volji rezultat izbora ?

itd. itd…….

Dodatak b: Priča o određivanju BDP-a u Hrvatskoj

Istinita priča (može se provjeriti u statističkim godišnjacima Hrvatske) o načinu određivanja BDP u Hrvatskoj je iz vremena prije 2000. godine. Nakon jednog mog istupa o zbivanjima u energetici u vrlo slušanoj emisiji HR za ranoranioce «Znanje i spoznaje» javio mi se jedan gospodin i izrazio želju da se sastanemo. Bio je to ravnatelj Državnog zavoda za statistiku RH. Tadašnja politika nije bila zadovoljna iznosom i godišnjim porastom BDP-a u Hrvatskoj. U statističkim godišnjacima RH prikazane su vremenske serije (desetak godina) iznosa BDP-a u Hrvatskoj. U dva godišnja izdanja u slijedu spomenutog godišnjaka osjetno su se razlikovali podaci o ostvarenom BDP i to gotovo za cijeli vremenski slijed koji su prikazivali. BDP je zbog razumljivih razloga (rat) osjetno pao, ali je postepeno rastao. U izdanju koje je slijedilo ratna «jama» u BDP-u je bila dublja, a porast nakon tog pada bio je znatno brži nego u izdanju iz godinu dana prije. Jasno da se takav svidio politici, jer je pokazivao kako je ona uspješnija nego se godinu dana ranije mislilo. Kako tada još nije bilo Viagre i drugih preparata za porast nečega (čijim reklamama je danas gotovo zaglušena e-pošta), očito je BDP porastao zbog nečeg drugog. Objašnjeno je da je promijenjena metodologija njegova određivanja i političari su bili zadovoljni. Spomenuti gospodin mi je pri susretu spomenuo je pročitao da BDP dobro korelira sa potrošnjom električne energije i predložio mi da na osnovi podataka kojima sam raspolagao o BDP i potrošnji električne energije iznađem kako se porast BDP-a u Hrvatskoj može odrediti na osnovi povećanja potrošnje električne energije. Napravio sam korelacije BDP i potrošnje struje za čitav niz zemalja. U zemljama stabilna gospodarstva ta korelacija je izvrsna (sjajno su se vidjeli i poremećaji na tržištu nafte i u BDP-u i u potrošnji struje), dok je u tzv. tranzicijskim zemljama izostala. U Hrvatskoj je nije bilo moguće ustanoviti. Kako bi je bilo moguće ustanoviti kad je sam HEP najveći potrošač struje (samopotrošnja elektrana i gubici u dovođenju električne energije do potrošača) u Hrvatskoj. Potrošnja HEP-a (izgubljena energija) npr. 2003. godine je bila veća nego što je trošila cijela Hrvatska industrija, ili je bila veličine kao cjelokupni preostali raspoloživi hidropotencijal u Hrvatskoj za izgradnju novih hidroelektrana. Te godine u odnosu na električnu energiju predanu potrošačima ta izgubljena energija bila je oko 3 puta veća nego što je bila u zapadno europskim zemljama prije dvadesetak godina. Da je taj podatak bio poznat velikom hrvatskom izumitelju Tesli, zacijelo bi ponovno umro. Na žalost o saznanjima o BDP i električnoj energije nije bilo dovoljno vremena da detaljnije informiram spomenutog cijenjenog gospodina. Došlo je do smjene vlasti, a nova vlast je bila pragmatičnija, tj. nije ponovno promijenila metodologiju za određivanje BDP-a, kako bi bio još viši, nego je promijenila ravnatelja Državnog zavoda za statistiku RH, kako bi postigla «još bolje rezultate» u pokretanju gospodarstva za svoje vladavine od onih kakve je postigla prethodna garnitura. Spomenuti cijenjeni gospodin nedavno je postavljen za predsjednika upravnog odbora HINE, ali je izgleda taj upravni odbor postavio ravnatelja HINE koji nije bio po volji politike, pa je po hitnom postupku politika rasformirala taj odbor. Očito spomenuti gospodin (i ostali članovi tog tijela) nije bio dovoljno podatan, pa mu se dogodilo isto ono što i prije nekoliko godina zbog BDP-a. Eto tako se kod nas «spoznaje» stanje u zemlji.