POLITIČARI NEMAJU PLANOVA ZA IZVANREDNA STANJA
ALI IMAJU ZA “ODSTREL” BRANITELJA
Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
Zagreb, 4.2.2006.
Štete u miru izazvane elementarnim nepogodama u
Hrvatskoj koje ugrožavaju malog čovjeka, najviše
poljoprivrednika – iznose oko 1,5 milijardi kuna/god
– gotovo su upola manje nego što će biti trošak
(razlika davanja i primanja kroz fondove EU) iz
proračuna - 2,64 milijarde kuna/god - za članstvo
Hrvatske u EU u slučaju da je prime, pa je stoga
jasno da su premalene da bi se politika “zamarala”
uspostavom sustava za njihovo smanjivanje. U
agresiji na Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je
ubijeno i oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete
uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30
milijardi USD. Nikakvu odštetu agresor nije platio,
a zanemariv je broj onih koji su za to odgovarali.
Sve su to političari u Hrvatskoj zaboravili. Jedino
što podsjeća na krvavi rat je da sistematski
proganjaju i teroriziraju one koji su obranili
Hrvatsku. Taj progon branitelja najčešće koriste za
skretanje pozornosti javnosti od gospodarskog
razaranja zemlje u čemu ne posustaju. Izgleda da
političari iz prethodnog rata i naknadnih zbivanja
nisu dovoljno naučili pa ih ponovna uspostava
spomenutog sustava i za pripravnost za slučaj rata
ne zanima.
Što ugrožava ljude
Mnoge su opasne pojave (prirodne ili one koje
izaziva čovjek) koje mogu ugroziti stanovnike, dobra
i okoliš. U svijetu je broj takvih pojava, i to onih
najtežih, u stalnom porastu. Krajem 2004. dogodila
se teška katastrofa – tsunami u Aziji. Zbog
spomenute je podignuta velika uzbuna u svijetu jer
je među poginulima bio znatan broj turista iz
bogatih zemalja Europe. Uragan Katrin pogodio je
2005. jug SAD. Takvih pojava bilo je i ranije, no
obično se brzo zaborave, pogotovo ako su njima
ugrožene siromašne zemlje. Godišnje se u svijetu
događa više od 300 katastrofa (nisu uključeni
ratovi). Broj godišnje izgubljenih ljudskih života
je od 10 do 300 tisuća. Najveći broj života odnesle
su ekstremne prirodne pojave, kao što su oluje i
poplave (Bangladeš 1970. - 300 tisuća poginulih),
potresi (Kina 1976. - 250 tisuća poginulih), tropski
cikloni i tajfuni, erupcije vulkana a ponekad i one
izazvane djelovanjem tehnologije (Bhopal - Indija -
5000 poginulih). Materijalne štete izazvane tim
pojavama poznate su u zemljama koje imaju razvijeno
osiguranje. Najveća osigurana šteta među 40 najvećih
od 1970. je bila u terorističkom napadu na Svjetski
trgovački centar, Pentagon i ostalo - 2001. u iznosu
od 21 milijardu USD (i 3025 poginulih), a slijede
uragan Andrew - 1992. u SAD i Bahamima u iznosu od
20,9 i potres 1994. u Northridgu, SAD u iznosu od
17,3.
Broj žrtava prirodnih i tehnoloških katastrofa u
svijetu u razdoblju od 1970. – 2003.
Štete od izvanrednih stanja (u miru) u Hrvatskoj od
1980. do 2002.
prosječno oko 240 milijuna USD/god.
U Hrvatskoj na sreću dosad nije bilo takvih
katastrofalnih pojava, ali je bio rat. U agresiji na
Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je ubijeno i oko 30
tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom
procjenjuju se na više od 30 milijardi USD. Krize
ili izvanredna stanja u Hrvatskoj (bez rata)
izazivaju štete, u prosječnom iznosu (1980.-2002.)
od oko 240 milijuna USD ili oko 1,5 milijardi kuna
godišnje. Najveće su štete od suše ‑ 39%, slijede
oluje, tuče, snijeg i mraz ‑ 31,2%, potresi ‑ 12,4%,
zatim poplave 7,9% i požari 7,3% koji su zanimljivi
mas‑medijima. Izvanredna stanja izazvana čovjekovim
djelovanjem su: nekontrolirana oslobađanja opasnih
tvari, požari i eksplozije, radioaktivnost ili
nesreće u nuklearnim elektranama, prekidi opskrbe
(voda, hrana, energija..), unutrašnje smetnje
(terorizam i nemiri), i lomovi brana ili nasipa, a
štete su znatno manje od onih izazvanih prirodom.
Zbog osiromašenja i nezadovoljstva stanovništva neke
vrste kriza (unutarnje smetnje - terorizam i nemiri)
mogle bi u budućnosti biti učestalije.
Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika,
dobara i okoliša
Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika
(civila), dobara i okoliša ili sustav upravljanja u
krizama, primarno je sigurnosno pitanje svake
države, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj.
Metodologiju za uspostavu sustava (SAD - NATO) donio
sam još 1991. iz Washingtona i sustav smo izgradili
do kraja 1993. pri MORH-u, da bi zatim sve bilo
razoreno početkom 1994. , a takvo je stanje i danas.
Brojne su operativne organizacije koje trebaju
imati jednoznačno određene obveze i prava u
djelotvornom sustavu obrane, zaštite i spašavanja u
slučaju izvanrednih stanja ili kriza: zdravstvo,
vatrogastvo, vojska i policija, vodoprivreda,
energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna
poduzeća i usluge, prometne organizacije,
industrija, organizacije uprave, hidrometeorološka i
seizmološka služba, javno informiranje, humanitarne
udruge, školstvo, i druge. Bit problema u Hrvatskoj
jest nužnost povezivanja tih operativnih
organizacija u cjelovit i djelotvoran sustav što je
svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne
državne uprave za izvanredna stanja. Poslovi takve
uprave su i procjene ugroženosti; uspostava
zakonodavstva koje regulira djelatnost;
koordiniranje i upućivanje različitih republičkih
resora na izradu akata koji određuju odgovornosti,
obaveze i postupanje u pojedinim vrstama kriza;
davanje stručne osnove za organiziranje i djelovanje
županijskih profesionalnih organizacija te za
uspostavu sustava komuniciranja u krizama; briga o
resursima za djelovanje (kadar, oprema, školovanje,
pogoni), izrada, pregledavanje i odobravanje planova
pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza te drugo.
Spomenuta uprava postigla bi dobre rezultate s
30‑40 zaposlenih iskusnih stručnjaka za različite
krize, a troškovi njena rada u godini dana bili bi
manji nego jednodnevne štete od mirnodopskih kriza u
Hrvatskoj. Uz to u županijama je potrebno oko 150 ‑
200 ljudi ili ukupno 200-250 ljudi u cijeloj upravi
za obranu, zaštitu i spašavanje RH, što je pokazalo
iskustvo iz Domovinskog rata. To je velika razlika
prema broju od oko 900 iz MUP-a, MORH-a većinom
nekompetentnih osoba za posao koji treba obavljati
takva uprava, što u ustroju tzv. uprave zaštite i
spašavanja, od 2005. udružuju oni koji ne razumiju
što je to sustav i što on treba činiti.
Danas u Hrvatskoj nema, u skladu s dostignućima u svijetu u području
upravljanja u krizama niti organizacije, a još manje
organiziranog obrazovanja za programatski dio tog
sustava – njegovu upravu, koji bi znao uspostaviti
učinkoviti sustav obrane, zaštite i spašavanja.
Upravljanje u krizama (emergency management) jedan
je od najsloženijih poslova modernog društva,
zahtijeva izuzetno mnogo znanja iz širokog spektra
čovjekova interesa od prirodoslovnih, tehničkih, pa
do humanističkih a sve to uz uvažavanje
gospodarstvenih zakonitosti.
Sustav kakav treba ponovno razviti u Hrvatskoj zbog
niza razloga treba biti što kompaktniji i treba sa
relativno malim brojem visoko osposobljenih
izvršitelja prekrivati sve potrebne funkcije
djelovanja, odnosno obrane, zaštite i spašavanja od
onih ugrožavanja koja su za područje Republike
Hrvatske bitna, tj. ona koja najviše ugrožavaju.
Ostvarenje učinkovitog, kompaktnog sustava nije lak
posao, a školovanje kadra za takav sustav mora biti
posebno pažljivo planirano.
Školovanje za sustav
Još prije II svjetskog rata 1938. u Zagrebu je
osnovana škola Civilne zaštite koja je dala osnove
za obranu i zaštitu stanovnika u slučaju rata. U ono
vrijeme ta je škola bila na sličnoj razini kao i one
u svijetu. Civilna obrana, često nazvana civilna
zaštita, je u biti samo dio sustava za upravljanje u
krizama koji se odnosi na rat. Poslije II svj. rata
partijska ideologija uspostavila je školovanje za
tzv. Civilnu zaštitu koje je bilo znatno niže razine
nego ono iz 1938. i zasnivalo se na masovnosti i
kojekakvim masovnim akcijama za uznemirivanje
stanovništva tzv. NNNI, a osnovna im je svrha bila
laka dodatna zarada umirovljenih oficira bivše JNA.
Bila je to priprema stanovništva za nešto za što
nije bilo nikakve organizacije ni razumnih planova
da bi ga se koristilo. Sve je bilo podređeno
hladnoratovskoj tobožnjoj pripremi za zaštitu od
agresije NATO pakta, a da je do nje i došlo sve bi
se raspalo u jednom danu. Slično je bilo i krajnje
ideološki obojeno izmišljeno školovanje za ONO i
DSZ, kao i za kojekakve oblike HTZ (i danas ostaci
toga na privatnoj bazi i dalje provode spomenuto
“školovanje” trgujući diplomama bez stjecanja
znanja). Tako je to bilo do velikosrpske agresije
1991. kada je najvećim dijelom uz početak
uspostavljanja sustava, improvizacijom i
samoorganiziranjem na lokalnoj razini, prema
snalažljivosti ugroženog stanovništva i onih koji su
se s obzirom na sposobnosti nametnuli da ga vode,
osigurana koliko god je bila moguća obrana i zaštita
stanovništva i dobara. U ovisnosti o shvaćanju
važnosti zadataka obrane i zaštite stanovništva od
lokalne vlasti i vojnog sektora obrane u mnogim
krajevima Hrvatske postignuti su vrijedni rezultati
u obrani i zaštiti stanovništva. Na žalost, mnogi od
onih koji su se u tim akcijama najviše angažirali, a
mnogi su i poginuli, zbog nebrige onih koji su
sustav 1994. razorili, za to nisu dobili nikakvo
priznanje i nije im niti priznat status branitelja,
dok su si oni koji su sustav srušili osigurali sve
moguće privilegije, vojne činove i odličja.
Sve što treba napraviti na planu školovanja bilo nam je poznato još
1993. godine no kako je sustav 1994. razoren do
danas nije ništa napravljeno. Pojedinci koji su
srušili sustav s potpunim nerazumijevanjem prepisuju
ono što smo još prije desetak godina pisali u
stručnim publikacijama i ideje prodaju pod svoje
(privatna škola koje godišnje zaradi na prodaji
diploma dodiplomskog studija, magistara i doktora
znanosti..., a ne i znanja, više od milijun eura).
Potrošili su golem novac za putovanje po svijetu za
“sakupljanje iskustva” dalekih zemalja u uspostavi
sustava, a dakako ništa nisu naučili. Jedan od tih
“mudraca” za vrijeme rata vodio je turističku
agenciju, pa kad ga je sprega politika - mafija
postavila za rukovodioca u MUP-u, zaposlio je uz svu
svoju rodbinu, i brojne prevodioce, čak i za
kineski, rumunjski, albanski, perzijski i druge
jezike, kako se vrhuška MUP-a ne bi izgubila u
svojem obilaženju svijeta. Organizirali su,
prisvojivši naše ideje o školovanju, različite
“tečajeve” za šaroliko slušateljstvo u kojima su im
stranci skupo prodavali, za novac iz državnog
proračuna, ono što mi znamo bolje.
Nepostojanje školovanja za područje upravljanja u
krizama posljedica je i potpuno narušenog sustava
visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Ta
djelatnost je i dalje prepuštena nekontroliranim
trošačima novca iz državnog proračuna, koji ne
razumiju sustav, a cilj im je da se i dalje ne zna
tko što treba raditi i za što odgovarati. Sigurnost
stanovnika, dobara i okoliša i dalje je zbog
nezainteresiranosti političara, koji nizašto ne
odgovaraju, prepuštena privatnom poduzetništvu,
stoga nema ni interesa da se i na planu obrazovanja
bilo što napravi. Pet puta autor ovog teksta obraćao
se rektorici Zagrebačkog sveučilišta da joj izloži
što bi na planu obrazovanja za ovu važnu djelatnost
trebalo napraviti, no nije ni odgovorila na dopise
čime bi makar pokazala elementarnu pristojnost, a u
tsunamiju u Aziji poginula joj je unuka. Valjda je i
ona prezauzeta spomenutim privatnim poduzetništvom
na Zagrebačkom sveučilištu. Niti tzv. nacionalno
vijeće za visoko obrazovanje nije reagiralo na moje
dopise (vidi: Napomena 3). Vjerojatno je to samo
formalno tijelo koje radi po zapovijedi «komiteta»
kao i prije.
Nespremnost za izvanredna stanja, ali spremnost za
progon i teroriziranje onih koji su branili i
obranili Hrvatsku
U
Hrvatskoj ne proganjaju samo generale koje love i
šalju u Hag. Još gore prolaze intelektuaci koji su
se uključili u obranu, no o tome se malo govori u
javnosti, pogotovo ako nisu članovi partije ili
stranaka iz nje nastalih. No, zadržimo se na onom
vojniku kojim se najviše uznemirava javnost, kako bi
joj se skrenula pažnja od kontinuiranog razaranja
gospodarstva. U
optužnici
generalu Gotovini pred Haaškim sudom u području
individualne odgovornosti navodi se pod točkom 7 da
je
«imao dužnost da uspostavi i osigura javni red i
sigurnost»
i pod točkom 9 da je
«propustio poduzeti nužne i razumne mjere da
spriječi takva teška kršenja međunarodnog
humanitarnog prava ili da kazni njihove počinitelje». U
Kninu i okolici to je poslije vojne akcije Oluja bio
zadatak civilne vlasti - tj. sustava obrane,
zaštite i spašavanja stanovnika odnosno Stožera
Civilne obrane (ili Civilne zaštite kako je pogrešno
nazivan). Postavlja se i pitanje čemu su služile
snage UN na Olujom oslobođenim područjima tzv.
Krajine, ako nisu obranile i zaštitile stanovništvo.
Može se postaviti pitanje kako su zaštitile civilno
stanovništvo i njegovu imovinu za dugotrajne
okupacije istočne Slavonije, da ne spominjemo ono
što se dogodilo u Bosni u Srebrenici. Nitko ne
postavlja pitanje koliko su bespomoćnih i ubijenih
osoba ostavili pri povlačenju – bježanju iz Knina i
okolice oni koji su ga smatrali svojim od oružane
pobune. Zanimljiva je uloga UN snaga, a dokumenti
pokazuju da na ovim prostorima nije bilo jasno tko
koga treba obraniti, odnosno zaštititi (Poglavlje 3.
Zbirke***). O tome se moglo u SAD pisati npr. još
1994. godine, a kod nas tek 2003.
Obrana zemlje u 1991. i 1992. bila je spontana i najvećim dijelom
zasnovana na improvizacijama i snalaženju istinskih
branitelja kojima je bilo stalo do očuvanja i obrane
osamostaljene novonastale države Hrvatske od daleko
nadmoćnijeg agresora, a manjim dijelom je bila
rezultat organizirane obrane s jasno podijeljenim
obvezama i zadacima. Europska unija je tada
nametnula embargo na uvoz oružja u države bivše
Jugoslavije i stanovnici napadnutih novih država
nisu se imali čime braniti. U nabavi oružja
angažirano je tada kriminalno podzemlje koje se
poslije uklopilo u hijerarhiju moći, a istinski
branitelji su stradavali na bojišnicama često nikako
ili nedovoljno naoružani. Pravo je čudo da je obrana
Vukovara simbola hrvatske obrane u takvim uvjetima
protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja tako dugo
odolijevala. Tada, dok su branitelji bili angažirani
na obrani zemlje, počela je i kriminalna podjela
imovine procesom tzv. pretvorbe i privatizacije,
koja traje i danas. Uz to neki su izgleda i previše
pekli volove na ražnju u to vrijeme, a to čine i
danas slaveći pobjedu koju su ostvarili drugi – tj.
oni istinski i najčešće odbačeni branitelji. Dakako,
bilo je i mnogo onih – umreženih u grupe gdje su
donašane odluke - koji su bili protiv samostalne
Hrvatske. Oni i danas, obogativši se, zauzimaju
važne položaje u hijerarhiji vlasti i odlučivanja u
Hrvatskoj. Takvi su proveli čistku najkvalitetnijeg
kadra u MORH-u 1992. (više od 50 ljudi istjerano je
s posla i zadataka obrane ili umirovljeno), a glavni
glavosijek danas, valjda za nagradu što je tako
dobro obavio “posao”, zapovijeda onim što je ostalo
od Hrvatske vojske.
Ni u onom što je preostalo od vojske nije sjajno
Povodom pisanja o teškom stanju u današnjoj vojsci
u Hrvatskoj u Jutarnjem listu 12.1.2006.:
Hrvatska bez plana u
slučaju terorizma kao i nedavnog
srdačnog susreta spomenutog glavosijeka iz MORH-a i
"osloboditelja" Vukovara (iz Makedonije) o čemu je
pisao Fokus 25.11.2005.:
Dugo putovanje u Zagreb,
vrijedi se
sjetiti onoga što se događalo u MORH-u u ratu.
Stanje je danas takvo zacijelo i zbog toga što je
onaj tko rukovodi onim što je preostalo od
pobjedničke HV - nesposoban za taj posao. Očito je
zato spomenuti uz neke druge osobe, uz to što je
proveo čistku u MORH-u 1992., jako sposoban, što
nekima odgovara, i za nešto drugo - npr. za “čuvanje
raketa” u MORH-u. O tome – sapunici o krađi raketa u
MORH-u pisao je Večernji list
21.1.2006., nastavak
22.1.2006. ,
novi nastavak 23.1. …itd.
Takvi su često u ratu bili uspješniji od onih koji
su istinski bili za samostalnu i slobodnu Hrvatsku,
a pogotovo su, obogativši se na račun osiromašenog
naroda, to danas. Takve nije zanimala obrana i
zaštita stanovnika Hrvatske, a sada zbog toga što su
razorili sustav obrane, zaštite i spašavanja
civilnog stanovništva na cijelom području Hrvatske i
to prije oslobodilačke akcije Oluja, optužuju
Gotovinu i druge branitelje, da se tobože nisu
brinuli za civile. To je krajnje nemoralno i
tragično za sve domoljubne Hrvate i stoga se pojavio
i opći otpor stanovnika takvoj politici. Oni koji su
trebali zaustaviti razaranje sustava obrane, zaštite
i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša (početkom
1994.) dobro su znali što se događa, jer su bili
obaviješteni, no nisu ništa poduzeli (poglavlje 4.
Zbirke). Izgleda da ih je više zanimala opskrba
agresora naftom i derivatima (poglavlje 5. Zbirke),
kako agresorski ratni stroj ne bi u osvajačkom
pohodu na Hrvatsku i druge novonastale države iz
bivše Jugoslavije, bio zaustavljen - nego obrana i
zaštita svoga naroda. Trebali bi objasniti koja je
njihova uloga u tijeku rata bila u slabljenju
obrambene moći Hrvatske i zašto su to činili. Nikad
nitko nije istražio, niti je itko odgovarao za
čistku u MORH-u 1992. (poglavlje 2. Zbirke) i još
mnogo gore razaranje sustava obrane, zaštite i
spašavanja civilnog stanovništva usred
rata (poglavlje 4. Zbirke) kada je još oko trećina
Hrvatske bila okupirana i ishod rata potpuno
neizvjestan. Koliko je ljudi zbog razaranja
spomenutog sustava i opskrbe agresora naftom i
derivatima u Hrvatskoj i drugdje poginulo? U
nastavku su naslovi i Internet adrese još nekih
popularno pisanih tekstova o tome što je to sustav
obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva,
odnosno što je upravljanje u krizama. Tekst
objavljen u Vjesniku (u dva dijela) 23. i 24. rujna
2003.
Politika stručnjake za
zaštitu stavila na slijepi kolosijek
i
Nema planova za
djelovanje u kriznim stanjima, sigurnost države i
ljudi ovisna o privatnom interesu
sažeto opisuje koja je uloga tog sustava i što se sa
njim dogodilo početkom 1994. godine. Za ono što se u
Olujom oslobođenim područjima dogodilo 1995. nakon
vojne akcije – ako se dogodilo - optužuje se, očito,
pogrešne osobe.
“Kadroviranje” u demokratskoj Hrvatskoj 2005.
Kao što je već spomenuto 2005. godine osnovali su
tzv. Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, najviše
premještanjem većinom suvišnih nekompetentnih osoba
za posao koji treba obavljati takva uprava iz MUP-a
i MORH-a, sa ukupno oko 900 zaposlenih. Potrebne
poslove uprave kao što je već spomenuto moglo bi
obavljati 30-40 zaposlenih iskusnih stručnjaka za
različite krize i oko 150 ‑ 200 za te poslove
osposobljenih ljudi u županijama ili ukupno 200-250
ljudi u cijeloj upravi za obranu, zaštitu i
spašavanje RH, što je pokazalo iskustvo iz
Domovinskog rata. Dakako da ostale nepotrebne iz
MUP-a i MORH-a treba na odgovarajući način zbrinuti.
Mjesta u toj upravi, dakako, popunili su bez
natječaja, odnosno tobože su raspisali natječaj
prije nego što su donijeli uredbu o unutarnjem
ustrojstvu te uprave. Kada su se na mjesta za
najvažniji dio te uprave, jedini koji ima smisla,
javili najiskusniji i najkvalificiraniji branitelji,
taj dio uprave su jednostavno izbrisali iz uredbe o
ustrojstvu, a bez tog dijela sustav uopće ne može
funkcionirati.
Pojedini
dijelovi MUP-a iz kojih su ljudi premješteni u novu
upravu godinama su prava legla bezakonja, zloporaba
i kriminala i nikog nije briga da se tome stane na
kraj (u MORH-u je stanje vjerojatno slično s obzirom
na spomenute tekstove u novinama). Jedan takav dio
iz MUP-a preseljen je početkom 2005. u novo
formiranu upravu. To je napravljeno tako da je dio
spomenutih osoba postavljen na najbolje plaćena
mjesta u toj upravi, koju su sami kreirali prema
svojim potrebama (pisali neprovediv zakon o zaštiti
i spašavanju i uredbu o ustrojstvu uprave), a ne
potrebi posla, a dio je osnovao svoje privatne
firme, kako bi im lakše prebacivali novac iz
proračuna, a potom dijelili. Isto su godinama radili
i u MUP-u. Planiraju da u slijedećem razdoblju
potroše (za “projekte”) više od sto milijuna kuna.
Naročito je zanimljiv rukovodeći kadar koji je
iskrsnuo tko zna po kojim kriterijima. Za
rukovodioca uprave postavljena je osoba koja je
školovana samo za poslove skladištara u školi
propale JNA u Beogradu, koja je radila na poslovima
skladištenja i nabave kod spomenutog glavosijeka u
onom što je preostalo od hrvatske vojske. Nikada se
nije bavila poslovima upravljanja u krizama. Taj si
je odabrao i glasnogovornicu uprave – osobu koja je
za rata bila jedan od “stupova” hrvatsko-ruskog
društva prijateljstva, a bavi se i “znanošću” s
glavnim tezama “Tuđman je autokrata, a Račan je
demokrata”. Zanimljiv je i “mozak” za prelijevanje
novca na privatne račune. Taj je primao plaću kao
rukovodilac firme “Mungos” za razminiranje, a
istovremeno još jednu i u MUP-u za poslove
nadzornika razminiranja takvih firmi u kojoj je
istovremeno bio rukovodilac. Zbog takvog “nadzora”
bilo je nekoliko teško nastradalih ljudi na tzv.
razminiranim područjima. I nikom ništa, sve je MUP
zataškao. To mu je u MUP-u za vrijeme svog
“rukovođenja” omogućio spomenuti turistički radnik,
sada dekan škole za trgovinu diplomama u Velikoj
Gorici, pa se transfer novca iz državnog proračuna
samo dalje nesmetano nastavlja. Kad su ga poslije
“manjka” od oko 30 milijuna kuna iz te firme
pirotehničari doslovce - fizički izbacili, postao je
ponovno rukovodilac u MUP-u, a sada je “mozak” za
spomenuto u toj upravi. Takvih - sličnih ovima, ima
u toj tzv. upravi napretek.
U Hrvatskoj je “kadroviranje” za poslove obrane i
sigurnosti jednako ili još gore nego za bivše
Jugoslavije i u njem kao i tada prevladava potreba
za kadrom “istočne” podobnosti kao što je praksa od
1918., ali uz inovaciju da kandidati moraju imati
barem i ponešto od onog što ulazi u kriminalni dosje
u zemljama gdje se vodi briga o zaustavljanju
kriminala, a ne o njegovu zataškavanju, kao što je
slučaj ovdje.
Epilog
„
Podjele su napravljene još tijekom Domovinskog rata.
Jedni na ratište, u rovove i na položaje a drugi u
stožere, krizne štabove, zapovjedništva. Jedni ginu,
drugi jedu i piju. Jedni dobivaju otkaze zbog
terena, drugi otvaraju firme na terenu. Jedni dijele
patnje i ratne strahote, drugi odlikovanja i
počasti. Jedni poslije rata u propast, drugi na
vlast. Danas dezerteri pričaju braniteljima kako je
bilo na ratištu, profiteri pričaju stradalnicima
kako treba podnijet žrtvu za Hrvatsku. I onda još se
ljute ako ih stradalnici ne dođu slušati i ako im ne
dođu pljeskati.“
Spomenuti citat iz jednog nedavno u novinama
objavljenog člančića vjerodostojno i sažeto opisuje
ono što se dogodilo u Hrvatskoj. Danas je sve više
obilježavanja pobjeda nad agresorom u kojima na
jednoj strani sudjeluju istinski branitelji a na
drugoj oni «drugi». Ono što se dogodilo sa sustavom
obrane, zaštite i spašavanja usred Domovinskog rata
i ne dozvoljavanje njegove ponovne uspostave, pa čak
i objavljivanja kako to ponovno napraviti, savršeno
se uklapaju u napisano. O teroru kojem smo
kontinuirano izloženi od rušenja sustava,
obaviješteni su uz institucije koje bi se trebale
baviti zaštitom ljudskih prava i političari od
ministara, do predsjednika Vlada, pa i države
(poglavlju 7. zbirke). Nitko nije ništa poduzeo da
nas zaštiti od takvih “privatnih” poduzetnika.
Nikakvog djelotvornog oblika organiziranosti za
obranu, zaštitu i spašavanje civilnog stanovništva
dobara i okoliša od ugrožavanja u miru ili
eventualnom ponovljenom ratu ni do danas nema.
Slično je stanje kao i u segmentu oružane obrane tj.
onom što je preostalo od hrvatske vojske. Nema ga
stoga, što oni koji su sudjelovali u rušenju sustava
1994. svojim vezama s nesavjesnim političarima do
danas ne dozvoljavaju njegovu ponovnu uspostavu, a
svaku ideju o njegovoj uspostavi ukradu i ništa ne
naprave (poglavlje 8. zbirke). Npr. jedan od tih
koji je “ratovao” za šankom, sabotirao rad, bavio se
trgovanjem humanitarnom pomoći i organiziranjem
turističkih putovanja po svijetu za čelne spodobe u
MUP-u za rata, sada je otvorio školu za prodaju
diploma i “uči” svoje đake o tome kako djeluje
sustav obrane, zaštite i spašavanja. Nitko unatoč
upozorenjima ništa ne poduzima. Razlog je, jer se u
mutežu u kojem se ne zna tko što treba raditi i za
što odgovarati, lakše pune osobni džepovi. To su
isto činili i za vrijeme Domovinskog rata, dok su
istinski branitelji ginuli i činili sve da zaustave
neprijatelja i oslobode zemlju. Sigurnost i obrana
prepuštena je danas u Hrvatskoj takvim spodobama -
privatnim «poduzetnicima», a za druge nema mjesta.
*
Tekst koji ste pročitali dostupan je na Internetu u
dijelovima
Hrvatska nespremna za
krize 6.2.2006. i
Upravljanje u krizama -
iskustva iz Domovinskog rata i poslije 1.2.2006.
***
odnosi se na poglavlja iz zbirke «O ratovanju s
balkanskom mafijom od 1991. do 2005. »
NAPOMENA 1
*****
Za one koje više zanima ova problematika navedeni su
još neki na Internetu dostupni popularno pisani
tekstovi iz područja upravljanja u krizama. U tekstu
markiranom žuto objavljenom u Vjesniku 23. i 24. 9.
2003. pokazano je ono što se sa sustavom i onima
koji su ga izgrađivali dogodilo u ratu i poslije.
Što
u kriznim stanjima?- 25.9.2005.
U Hrvatskoj je prijeko potrebno povezati operativne
organizacije u cjelovit i djelotvoran sustav, što je
svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne
državne uprave za izvanredna stanja. Uprava takva
sustava postigla bi dobre rezultate sa 30-40
iskusnih stručnjaka za različite krize, a troškovi
njena rada u godini dana bili bi manji nego
jednodnevna šteta od mirnodopskih kriza u Hrvatskoj
Hitno
raspisati referendum o zaustavljanju NE Krško -
18.8.2004.
Nema planova za
djelovanje u kriznim stanjima, sigurnost države i
ljudi ovisna o privatnom interesu - 24.9.2003.
Upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima jedna
je od najsloženijih ljudskih djelatnosti i nije ga
jednostavno provoditi niti u mnogo bolje
organiziranim zajednicama nego je Hrvatska. U nas je
mnoštvo prepreka boljem organiziranju za obranu,
zaštitu i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u
svim vrstama ugrožavanja (priroda, tehnologija, rat)
iz jednostavnog razloga što mnogima neorganizirano
društvo pogoduje… Osnivanje profesionalne državne
uprave za slučaj izvanrednih stanja u Hrvatskoj je
preduvjet za bolju zaštitu i spašavanje stanovnika,
njihovih dobara i okoliša od kriza, a godišnji
troškovi njena rada bili bi manji nego štete od
izvanrednih stanja u jednom prosječnom danu.
Od privatizacije pojedinih dijelova MUP-a u 1994.
godini, kada je srušen sustav izgrađivan u
Domovinskom ratu intelektualci – znanstvenici sa
najvišim stupnjem obrazovanja i branitelji od
početka Domovinskog rata sustavno su šikanirani. To
proganjanje intelektualaca sa znanstvenim stupnjem i
branitelja iz Domovinskog rata poprimilo je oblik
terora apsurda nalik na onaj u fašizmu. Načini
šikaniranja veoma su širokog spektra od kućnog
pritvora, fizičkih napada, raspoređivanja na
nepostojeća radna mjesta u nepostojećim
organizacionim jedinicama, minimalnih osobnih
dohodaka
Politika stručnjake za
zaštitu stavila na slijepi kolosijek - 23.9.2003.
Krize ili izvanredna stanja, pa tako i suše, oluje s
tučom, požari, poplave… ciklička pojava kao što su
to i one pojave izazvane djelovanjem ljudi, npr.
nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari, nesreće u
nuklearnim elektranama, nemiri i terorizam, prekidi
opskrbe, lomovi brana… Isto vrijedi i za ratove. Tko
iz rata nije ništa naučio mogao bi ga ponovno
doživjeti. Osnovno načelo upravljanja u krizama ili
sustava obrane, zaštite i spašavanja stanovnika,
dobara i okoliša je da se nešto korisno može
napraviti i između pojavljivanja dviju kriza.
U svakoj organiziranoj državi koja brine o
blagostanju svojih stanovnika mora postojati
profesionalna organizacija državne uprave koja se
brine o upravljanju u krizama, odnosno o obrani,
zaštiti i spašavanju svojih stanovnika, dobara i
okoliša. Hrvatska bi morala ponovno imati takvu
organizaciju. Takav smo sustav u vrijeme Domovinskog
rata, radi nužne obrane stanovništva, ubrzano
izgrađivali pri ministarstvu obrane…
Zaštita i spašavanje
ljudi i čuvanje vlastitog stolca - 3.9.2003.
Croatia: Calls to set up
emergency management agency, London 12 February 2003
Vrijeme je za promjenu
odnosa prema onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete
za bolji život svima - 16.11.2002.
Zagreb na udaru
nukleranih reaktora - 2.3.2002.
NAPOMENA 2
*****
Pobliže o tome kako treba funkcionirati spomenuti
sustav napisao sam u svojoj knjizi “Upravljanje u
krizama”. U nastavku je izvod iz recenzije knjige (u
biti sustava koji smo izgrađivali za rata u MORH-u)
koji je napisao glavni vojni savjetnik predsjednika
Republike general zbora Anton Tus 21. rujna 1995.
"Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava
zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u
kriznim (izvanrednim) situacijama je potreba i
dužnost svakog organiziranog društva, pa tako i naše
zemlje.
Najnovije djelo ovoga našega poznatog djelatnika i
autora znanstvenih i stručnih prikaza na ovu temu
zavrjeđuje posebnu pozornost jer, pored općih
razmatranja, težišno razmatra organizaciju
djelotvornijeg upravljanja u izvanrednim (kriznim)
situacijama.
Djelo je svojevrstan udžbenik iz ove problematike i
nadasve praktičan priručnik djelatnicima sustava
zaštite i spašavanja, posebno rukovoditelju programa
upravljanja u krizama.
U potrazi za djelotvornijim rješenjem organiziranja
i upravljanja u krizama autor polazi od našeg
postojećeg rješenja - sektorskog rješavanja problema
- i stranih rješenja, i posebno organizacije u SAD,
koja ističe cjelovitost sustava pri rješavanju
problema. Dragocjena iskustva stečena u našem
Domovinskom ratu, rješavajući najteže krizno stanje
- ratno - u spašavanju i zaštiti ljudi, dobara i
okoliša, autor je uključio u svoja razmatranja. U
knjizi ponuđeno rješenje organizacije cjelovitog
sustava i u našim je uvjetima optimalno i
najdjelotvornije rješenje.
Knjiga će korisno poslužiti djelatnicima i
stručnjacima sustava spašavanja i zaštite i svima
koji se bave ovom problematikom u državnoj upravi i
institucijama društva jer obrađuje sva poznata
(moguća) krizna stanja u kojima se možemo nalaziti i
sve glavne faze djelovanja u tim situacijama.
Dobro je prikazana međuovisnost svih struktura
društva i potreba njihova angažiranja u kriznim
situacijama, i nadasve organiziranog upravljanja na
svim nivoima, od državnoga, lokalnoga i općega do
posebnoga.
Djelo čini stručni i znanstveni doprinos autora
onome što je već dao u ovom području i predlažem da
se prihvati i objavi."
NAPOMENA 3
*****
Dva pisma bez ma i jednog odgovora (strah od mafije,
«komiteta»…?) - Valjda misle da ono u pismima
(markirano žutim) – naša stvarnost, takva treba i
ostati.
----- Original Message -----
From:
Branimir Molak
To:
adulcic@phy.hr
Cc:
ured@mzos.hr
;
ministar@mzos.hr
Sent:
Monday, August 01, 2005 4:39 PM
Subject:
veleuciliste za prodaju diploma - dopusnica
ministarstva?
Prof. dr. sc. Antonije Dulčić,
predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje
RH
Poštovani kolega Dulčić,
Već godinama se zalažem za uspostavu školovanja za
područje upravljanja u krizama ili
izvanrednim stanjima koje kao i sustav kod
nas sprega politike i mafije ne dozvoljava
uspostaviti. Metodologiju za uspostavu
sustava obrane, zaštite i spašavanja (upravljanja u
krizama) početkom rata donio sam iz SAD i osnovao,
uz pomoć suradnika, spomenuti sustav pri MORH-u.
O tome sam, da treba uspostaviti odgovarajuće
školovanje upozoravao i rektoricu Zagrebačkog
sveučilišta.
Nedavno sam obaviješten da je Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa, na osnovi mišljenja (od 20.
lipnja 2005.) Nacionalnog vijeća za visoko
obrazovanje, kojem predsjedavate, izdalo dopusnicu
(klasa: UP/I – 602-04/05-16/236 JRBROJ: 533-07-05-2
od 21. lipnja 2005.) za studij “upravljanje u
kriznim uvjetima” tzv. Veleučilištu u Velikoj
Gorici.
Dakle, umjesto da se organizira školovanje i dakako
uspostavi djelotvoran sustav obrane, zaštite i
spašavanja, nedavno je u privatnom tzv.
Veleučilištu Velika Gorica organizirana
prodaja diploma za «podobne potrebe» u MUP-u I
MORH-u i za to područje (zanimljiva su i druga
područja - "školovanja" tog «veleučilišta»).
Pitanja obrane i sigurnosti zemlje nisu nigdje osim
u Hrvatskoj predmet privatnog poduzetništva.
Jedan od kreatora toga posla je tzv. dekan tog
učilišta, lažni magistar i ratni saboter i profiter,
sposoban Ostap Bender, koji je ukrao moje tekstove o
toj temi, loše ih i s nerazumijevanjem prepisao i
svojim vezama ishodio odobrenje za trgovanje –
prodavanje diploma. Zacijelo je u tom poslu "imala
prste" i rektorica i još poneko iz tzv. osnivača i
ministarstva znanosti, obrazovanja.. kada je uporno
ignorirala moja nastojanja za organiziranje
školovanja kadra (vidi prilog: kazna i
pomirba u Zagrebu). Osnivanju privatnog
veleučilišta za prodavanje diploma, kako sam
informiran, prethodila je čak izrada "studije"
financirane iz državnog proračuna.
-------------
Školovan kadar za ponovnu uspostavu sustava je
najvažniji, no g. rektorica za to nije pokazala
zanimanje.
Do suza me nasmijalo to što mi je napisala kada sam
je upozorio da neki "akademici" prepisuju moje
tekstove, da prepisivačiće treba kazniti, pa je
potom jedan od tih privatnih poduzetnika - mešetara
postavljen za državnog tajnika za obrazovanje, a
zatim s rektoricom vodio raspravu o Bolonjskom
procesu na Sveučilištu. Prepiska s g. rektoricom je
u prilogu kazna i pomirba u Zagrebu041228.
Toj gospođi
nedostaje osnovna kultura komuniciranja, tj. ne
shvaća da je pristojno makar odgovoriti.
Tekst o tome kako treba biti školovan kadar
za važnu djelatnost obrane, zaštite i spašavanja,
za one koje ta tema zanima je u prilogu
školovanje. Tekst je objavljivan u nekoliko
stručnih publikacija (još 1996. godine), međutim u
ovom obliku s izvjesnim "pikanterijama" o školovanju
u Hrvatskoj još nije. Za one koje to područje zanima
u tekstu je i obiman popis mojih članaka iz
tog područja, a o tome što je upravljanje u
krizama mogu pročitati i u mojoj knjizi “Upravljanje
u krizama” napisanoj još 1995. godine
-----------------
Kao posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane,
zaštite i spašavanja RH do njegova rušenja od strane
sprege mafije i politike usred Domovinskog rata,
posebno mi teško pada da se tobožnje školovanje za
upravljanje u krizama sada povjerava upravo onima
koji su u tijeku Domovinskog rata sabotirali rad
sustava, sudjelovali u njegovu rušenju i ometali
njegovu ponovnu uspostavu.
Da je izdana dopusnica za “studij o rušenju sustava
ili o tome kako onemogućiti uspostavu djelotvornog
sustava obrane, zaštite i spašavanja” spomenutoj
grupi trgovaca, to bi se moglo shvatiti - za taj
posao su neupitni stručnjaci, jer godinama svojim
spregama s politikom u tome uspijevaju,
no o upravljanju u krizama ne znaju ništa,
nego samo prepisuju s nerazumijevanjem ono za što se
godinama zalažemo u svojim radovima.
Ako ste suglasni da ne treba dopustiti trgovanje
diplomama koje sve više uzima maha u Hrvatskoj,
predlažem da preispitate mišljenje Vijeća i
pomognete ukidanju odluke koja to trgovanje
omogućava.
Ako nešto nije dovoljno jasno, javite, pa ću Vam
poslati dodatne informacije.
S poštovanjem
Dr. Branimir Molak, dipl.inž.
----- Original Message -----
From:
Branimir Molak
To:
josip.baloban@zg.htnet.hr ;
nenad.cambj@st.htnet.hr
;
mdujanic@veleri.hr
;
gamulin@irb.hr
;
jkasum@pfst.hr
;
ivica.klapan@zg.htnet.hr
;
telmed@mef.hr
;
ivan.lasic@rubikon.hr
;
muza@muza.hr
;
ivan.prskalo@sk.htnet.hr
;
branko.rafajac@ri.hinet.hr ;
scitowsk@mathos.hr
;
ured-ravnatelja@sczg.hr
Sent:
Thursday, October 06, 2005 4:23 PM
Subject:
Fw: veleuciliste za prodaju diploma - dopusnica
ministarstva? - Nesto je trulo u obrazovanju i
znanosti
Članovima Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje
RH
Pismo od 1.8.2005. g. Dulčiću predsjedniku
Nacionalnog vijeća za obrazovanje (u nastavku) je do
danas bez odgovora, kao i dopisi upućeni
političarima koje već godinama upozoravam na problem
opće neorganiziranosti za izvanredna stanja. Nije
jasno da li odgovora od Vašeg predsjednika (ili bar
javljanja ministra ili njegova ministarstva koji su
također obaviješteni),- nema zato što možda nisu
dobili zbog nekog razloga moje pismo u nastavku
poslano e-poštom ili je to uobičajeni način rada u
Hrvatskoj znanosti i školstvu.
Možda pak smatraju da su štete u Hrvatskoj od 1,5
milijardi kuna godišnje od izvanrednih stanja za
zaštitu od kojih je potrebno školovati ljude i
uspostaviti odgovarajući sustav obrane, zaštite i
spašavanja – premalene da bi se organiziralo
odgovarajuće školovanje. Zaista su malene u odnosu
na trošak (razlika prihoda i rashoda) od eventualnog
članstva Hrvatske u EU 2,64 milijarde kuna godišnje
(Judita Cuculić( MMF), Michael Faulend i Vedran
Šošić(HNB), PRIDRUŽIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI,
Institut za javne financije i Zaklada Friedrich
Ebert, Zagreb 2004., str.61
http://www.ijf.hr/EU2/Cuculic-faulend-sosic.pdf
), a pogotovo su malene – gotovo neznatne - u
odnosu na ono što se dogodilo u energetici (prodaja
¼ INA-e, sporazum o NE Krško, Jadranski plin) 3 x 2
milijarde USD (u vrijeme nastanka šteta - a sada su
osjetno veće).
Ono što u pismu u
nastavku spominjem prava je slika naše znanosti i
školstva. Nešto je jako trulo i smrdi u tom području
u Hrvatskoj. Bilo bi dobro da je samo u tom.
Tragično je da se
u Hrvatskoj struka ne smije niti pojavljivati s
nikakvim idejama o tome kako riješiti neki problem,
jer te ideje umrežena mafija i politika najčešće
ukradu, "pokupe" za njihovo tobožnje rješavanje -
tzv. projekti - novac iz proračuna i dakako ništa ne
naprave, jer ni ne znaju i nije im niti cilj nešto
napraviti za bolji život ljudi. To se
dogodilo s mojim nastojanjem za ponovnu uspostavu
sustava upravljanja u izvanrednim stanjima, koje je
razoreno usred Domovinskog rata i školovanju kadra
za taj posao. Zbivanja u zemlji (oluje s tučom,
prevrtanja vrlo opasnih tereta, poplave kada nisu
suše i poljski i šumski požari i slično) i
posvemašnja nespremnost pokazuju stanje koje je po
štetama ipak mnogo manje nego što su štete “naše
Kate” u energetici (štete promašaja u energetici na
gospodarstvo Hrvatske relativno su veće nego što su
štete uragana Katrin na američko gospodarstvo).
Slično mi se dogodilo prije više od deset godina s
nastojanjem za osnivanjem neovisnog instituta za
energetiku. Jedan političar je ideju (moje pismo o
tome što bi trebao takav institut raditi, pismo
tadašnjem ministru znanosti sa prijedlogom o
osnivanju instituta, moj tekst objavljen u časopisu
HAZU, tekst o potrebi osnivanja instituta za
energetiku u sklopu nacionalnog programa MH...)
ukrao, te uz pomoć sličnih osnovao nešto nazvano
energetski institut (koji nije u stanju napraviti
niti obične bilance energije, a kamo li nešto
drugo), koji je razorio savez energetičara Hrvatske
itd., a rezultat je poznat: - katastrofalno stanje u
energetici sa stalnim porastom cijena energenata
koje sve manji broj ljudi može platiti. No o toj
temi drugom prilikom.
Molim Vas da istražite što se dogodilo s Vašim
predsjednikom (ili ministrom) da odgovora nema, da
mi javite tko su bili ocjenitelji i njihove
reference o osnivanju tzv. studija upravljanja u
krizama i koji su im motivi. Ako pak smatrate da je
ovo što se događa u Hrvatskoj u ovom području naziva
znanošću i obrazovanjem – normalno – nemojte mi
ništa odgovoriti.
Ako su Vam potrebne još neke informacije javite mi,
pa ću poslati.
S poštovanjem
Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
