SA SVE UGROŽENIJIM OKOLIŠEM HRVATSKA ŽELI UĆI U EUROPSKU UNIJU

 

RAZGOVORI ISTOMIŠLJENIKA O HRVATSKOM EKOLOŠKO-OKOLIŠNOM KUPLERAJU

 

autor: Kazimir.Kauzlaric@public.srce.hr

 

 

 

Stanje okoliša, s posebnim osvrtom na kopneni ekosustav, temeljeno na mjerenjima, istraživanjima i znanstvenim spoznajama, nalazi se na web stranicama (kolumni) Nevladine udruge za kulturu i suživot s prirodom Kneja:

http://www.kneja.hr/Greenrepublic/web/kolumne/kk/kkauzlaric.htm

 

Autore tih istraživanja nije moguće naći u sredstvima javnog priopćavanja. Za njih mediji, osim Latinice, nisu zainteresirani. S druge strane ni ovi autori ne žele javno iznositi objektivne, argumentirane i istinite informacije o stanju ekosustava i o nesagledivim posljedicama, koje će, po njihovoj ocjeni, ovakva antiekološka i antiokolišna politika imati za generacije koje dolaze.

Autori, naime, ne žele da dožive sudbinu svojih istomišljenika u Puli i Varaždinu, koji su zbog iznošenja istine o okolišu izbačeni sa posla.

Kontakti između nas postoje kroz susrete i telefonske razgovore, pa pretpostavljam da će mnogi istomišljenici biti zadovoljni sa pitanjima anonimnih (meni poznatih) osoba (P) i mojim odgovorima odnosno komentarima (O).

 

PITANJA I ODGOVORI

 

P: Kakvu vodu pijemo u Hrvatskoj ?

 

O: Hrvatske vode su organizirale ispitivanje površinskih voda na 249 mjernih postaja.. Ispitivanja su obavljena putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija Hrvatskih voda (planiranje i djelomična realizacija) te još 14 ovlaštenih laboratorija županijskih zavoda za javno zdravsrvo širom Hrvatske.

Ocjena kakvoće voda je napravljenja prema obveznim skupnim pokazateljima za ocjenu opće ekološke funkcije voda, a to su fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive tvari, biološki i mikrobiološki pokazatelji. Korištena je važeća Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 77/98), koja daje granične vrijednosti tih pokazatelja u vodama koje se mogu koristiti za piće bez posebnog pročišćavanja vode (vode I. vrste). Najnoviji podaci nalaze se na web stranicama ministarstva za okoliš (MZOPUIG) i Hrvatskih voda.

 

 

Prema pojedinim skupnim pokazateljima kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I. vrstu vode (vode za piće):

 

hranjive tvari (sa nitratima) - na 95 % mjernih postaja                                       teški metali - na 82 % mjernih postaja

 

režim kisika - na 86 % mjernih postaja

mikrobiološki - na 91 % mjernih postaja i

biološki - na 96 % mjernih postaja

 

Tabelarni pregled MZOPUIG nalazi se u Prilogu 1.

 

 

P: Iz ovih podataka slijedi da je stanje katastrofalno, jer većina stanovnika Hrvatske pije zagađenu vodu u smislu važeće uredbe.

 

Kako su na ovo stanje reagirali resorni ministri ?

 

O: Različito:

 

1. Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001) između ostalog izjavljuje pred stranima bankarima, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):

 

"Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode".

 

2. Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16/2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu , treba patentirati Europi".

 

3. U Programu Vlade Republike Hrvatske od 23.prosinca 2003., koji se odnosi na mandatno razdoblje 2003. – 2007., između ostalog stoji:

"Priroda i prirodne ljepote zaštitni su znak Hrvatske. To povećava našu odgovornost i naše obveze. Jedna od najljepših obala na svijetu, jedine preostale autohtone europske šume, nezagađeno tlo, izvori čiste pitke vode i najčišće europsko more nezamjenjiva su vrijednost Hrvatske. U uvjetima globalizacije, promjena u proizvodnji hrane, globalnog onečišćenja, političkih sporova oko zaštite atmosfere, brze industrijalizacije i širenja energotransportnih sustava te su vrijednosti još značajnije".

 

Izvori čiste pitke vode, u kojima ribe ne plivaju leđno, kao politička ocjena stanja naših vodnih resursa, uvjetovala je izostavljanje programa pročišćavanja otpadnih voda. industrije i kanalizacije. Ni Hrvatske vode ni resorno ministarstvo (MZOPUIG) nisu reagirali. I tko bi bio lud da pročišćava čiste vode !!!

Budući da je ministrica Marina Matulović - Dropulić opsjednuta problemom deponija otpada (smeća), dok su drugi problemi zaštite okoliša izostavljeni i za nju ne postoje, u Programu vlade ubačeno je  :

"Vlada će hitno pripremiti i provesti program potpunog uređenja svih deponija, organizirati izgradnju novih odlagališta u Hrvatskoj i zabraniti uvoz stranog otpada"

 

4. Državna tajnica za zaštitu okoliša, Višnja Jelić Muck, iako za to neovlaštena,  nadopunjuje Program Vlade RH. Ona objašnjava (2004) kako će dio strategije koji se odnosi na ovo područje biti gotov do kraja ove godine, te da će se za njega kao podloga koristiti postojeća Strategija zaštite okoliša i Strategija za gospodarenje otpadom, koja je u izradi.

 

"Prva sredstva za zaštitu okoliša iz ISPA-e vjerojatno ćemo aktivirati 2006., a očekujemo da će biti riječ o nekoliko desetaka milijuna eura" , kaže Višnja Jelić Muck.

 

Konkretni projekti koji će proizaći iz Nacionalne strategije još nisu definirani, ali svakako će se financirati sanacije odlagališta otpada i zaštite pitkih voda.

 

 

5. Za razliku od Vlade RH i ministrce za okoliš, Ministarstvo europskih integracija (MEI) ima po tom pitanju određeni stav.

U sklopu projekta Svjetske banke donesen je Nacionalni plan djelovanja na okoliš koji predstavlja jedan od prvih sektorskih dokumenata u RH za približavanje EU. Dokument sadrži grubu procjenu ukupnih troškova provedbe za tri sektora (kruti otpad, pročišćivanje otpadnih voda, zaštita zraka) za desetogodišnje razdoblje i ukupnih ulaganja u zaštitu okoliša koja bi trebala iznositi četiri do pet posto BDP-a godišnje, što je neusporedivo više od 0,2 posto do 0,3 posto, odnosno 30 do 35 milijuna dolara koliko, prema službenim statističkim podacima, iznose posljednje tri godine. Grubo se procjenjuje da će ukupne investicije u okoliš radi ostvarivanja prosječnih standarda EU (voda, zrak, otpad) biti na razini od najmanje 1500, 2000 eura po stanovniku (bez operativnih troškova).

 

 

To je suprostavljanje Programu Vlade RH. Ono je samo deklarativno, što će se vidjeti iz niže navedenog teksta.

 

Nije teško zaključiti da će se primjenjivati Program Vlade RH (točka 3.), jer je jedini usklađen sa političkim projektom - sloganom "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe"

 

P: Navode ministrice europskih integracija  potvrđuju i nadopunjuju istraživanja u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš , koji je prihvatio Sabor (NN br. 46/2002).

Ako ovaj plan, kako izjavljuje u medijima ministrica europskih integracija, predstavlja jedan od prvih sektorskih dokumenata u RH za ulazak u EU, postavljaju se slijedeća pitanja:

- Kako može Vlada RH mijenjati rezultate istraživanja kakvoće voda, koje je prihvatio Sabor ?

- Nije li to obmanjivanje Europske komisije ? i

- Da li bilo dobro pisati Europskoj komisiji i zatražiti njihovu intervenciju ?

 

O: Sve je kod nas moguće . Nitko od pozvanih i plaćenih nije reagirao.

 To je obmanjivanje Europske komisije.

 Delegaciju Europske komisije upoznao sam o tome mailom 25.05.2004, ali nisam dobio odgovor. Izgleda da su to za nju trećerazredni problemi.

 

P: Putem medija slušali smo izjave naših vodećih oporbenih političara (Zlatko Tomčić, Mato Arlović i Zdravko Tomac) o komparativnoj prednosti Hrvatske u pogledu voda za piće kod prijema u EU u odnosu na ostale tranzicijske zemlje.

Kako je moguće da saborski zastupnici, koji su prisustvovali sjednici na kojoj je donesena Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja na okoliš, sa stanjem voda, daju ovakve izjave bez reagiranja nadležnih ?

 

O: Poznato mi je:

 - da je većina saborskih zastupnika napustila sjednicu zajedno sa ministrom Božom Kovačevićem, što pokazuje koliko im je ova problematika interesantna,

 - da je ministar Božo Kovačević iznosio istinu pred stranim bankarima, kako bi dobio financijska sredstva - donacije, dok je kao predsjednik stranke, zbog političkih poena, iznosio putem medija suprotne stavove o kvaliteti naših voda za piće,

 - da su te tranzicijske zemlje o kojima je Božo Kovačević govorio, primljene 1. svibnja 2004. god. u Europsku uniju.

 

P: Iz vaših istraživanja sadržanih u naprijed navedenoj kolumni, slijedi da su glavni

 uzroci zagađenja voda:

 - kisele kiše sa nitratima, sulfatima i teškim metalima, čije je taloženje posebno izraženo u zapadnim djelovima Hrvatske (Gorski kotar) uz vrijednosti koje nekoliko puta prekoračuju granične vrijednosti koje se koriste u zemljama EU ( Prilog 2),

 

 - nepročišćavanje ili nedovoljno i neefikasno pročišćavanje otpadnih voda industrije i kanaliuacije,

 - sve veće propadanje šuma (Prilog 3) zbog čega šumski pokrov (humusno-akumulativni horizont) kao nekada osebujan filtar, ne sprečava zagađivanje podzemnih akumulacija sa kiselim kišama i otpadnim vodama,

 

 - globalne klimatske promjene sa smanjenim protocima voda,

 - kloriranje vode (klor je kancerogen) i

 - deponiji otpadnog materijala (smeća).

Površina tih deponija je je gotovo zanemariva u odnosu na površinu na koju padaju kisele kiše (cijeli teritorij Hrvatske), pa je analogno tome i višestruki manji utjecaj na tlo, površinske i podzemne vode od utjecaja kiselih kiša.. Taj je problem ispolitiziran kako bi se pažnja javnosti usmjerila na trećerazredne probleme zaštite okoliša. S druge strane takvo dezinformiranje javnosti odgovara energetsko-industrijskom lobiju kome je prioritetan profit i kome ne odgovara ulaganje sredstava u proćišćavanje otpadnih voda i otpadnih plinova, odnosno zaštitu okoliša. Uloga javnosti, koja je malo zainteresirana za stanje okoliša i koja u zemljama EU ima znatan utjecaj na razvojnu politiku, svedena je na minimum.

 

P: Prema čl. 69. Ustava RH i čl. 6. Zakona o zaštiti okoliša, državna i javna tijela, dužna su u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti osobitu skrb posvećivati zaštiti okoliša i zdravlja ljudi i provoditi mjere zaštite okoliša, pa analogno tome i otklanjanje naprijed navedenih uzroka zagađenja voda.

Zbog čega državna i javna tijela (VLAST) ne poštuje Ustav RH sa ustavnim pravom građana na zdrav okoliš i život, zakone, podzakonske propise i potpisane ili ratificirane međuradne konvencije ?

 

O: U Hrvatskoj Ustav, zakone, podtzakonske propise i međunarodne konvencije, nitko ozbiljno ne shvaća. Nepisano je pravilo da se ne poštuju. Nitko nije zbog toga smijenjen. Izbacuju se sa posla oni koji primjenjuju tu regulativu, bez da prije toga dobiju zeleno svijetlo nedodirljivih i moćnih osoba iz centara političke moći.

 

Od niza primjera antiustavne, antizakonske, antiznanstvene i antiokolišne politike, navodim najvažnije:

 

1. Kisele kiše su prva i najvažnija karika u lancu propadanja šuma, zagađenju podzemnih i površinskih voda , i pojava kancerogenih oboljenja korisnika zagađene vode.

Pošto je Hrvatska, a naročito njen zapadni dio, rekorder u Europi po kiselim kišama, odnosno taloženju nitrata, sulfata i teških metala, što se ne uklapa u političke projekte vladajućih garnitura, onemogućeno je Državnom hidrometeorološkom zavodu, Institutu za energetiku i zaštitu okoliša EKONERG-u i meni, kao voditelju takvog projekta, da rezultate istraživanja objavimo putem medija.,Kisele kiše su u Hrvatskoj zabranjena tema. One za medije ne postoje.

Projekti nevladinih udruga, koji se bave prekograničnim i regionalnim utjecajima kiselih kiša na okoliš ne prihvaćaju se i ne dobivaju potporu MZOPUIG, REC-a i drugih, niti voditelji tih projekata mogu dobiti obrazloženje za takav postupak.

 

2. Hrvatska ne poštuje potpisanu Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka (LRTAP), već sa politikim "visokih dimnjaka" (Plomin 2, Urinj), prkosi EU i prihvata balkansku politiku prebacivanja svog smeća u tuđe dvorište. To je ograničavajući faktor ulaska u EU.

 

3. Od 12 postotnih količina otpadnih voda koje se pročišćavaju u Hrvatskoj, 52% se pročišćava sa I stupnjem pročišćavanja, odnosno mehaničkim pročišćavanjem, koje nije efikasno.. Svega 37% otpadnih voda se pročišćava sa II stupnjem pročišćavanja (mehaničko-biološki), koji se smatra učinkovitijim za zaštitu voda. Kemijsko pročišćavanje otpadnih voda, nepoznati je pojam u Hrvatskoj. Ukupno pročišćavanje obuhvaća svega cca 4,4% ukupne količine otpadnih voda .

Nije teško zaključiti da je kapacitet prihvata vodotoka nedovoljan za prihvat nepročišćenih voda, da dovodi do poremećaja ekološke ravnoteže i pucanja ekosustava po svim šavovima. Ukoliko se tome pribroji i prekogranični donos nitrata i teških metala kiselim kišama, ukupno opterećenje tog ekosustava ovim štetnim tvarima ima i imati će nesagledive posljedice po život i zdravlje stanovništva.

Posebno zabrinjava podatak, da će se prekogranični donos nitrata i teških metala na naše područje povećavati, što će imati nesagledive posljedice na okoliš. Prekogranični donos N, S i teških metala, dovoljan je za kolaps našeg ekosustava.

 

P: Prema pojedinim skupnim pokazateljima, kakvoća vode ne zadovoljava zahtjevima za I. vrstu vode (vode za piće) na oko 9o % mjernih postaja, što se može vidjeti uvidom u web stranice MZOPUIG i Hrvatskih voda.

 

Bilo bi zanimljivo navesti imena osoba koje na prihvaćaju ocjenu kakvoće voda za piće Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUIG) i Hrvatskih voda (HV) i saznati razloge zbog čega MZOPUIG i HV nisu reagirali na takvo dezinformiranje javnosti i Sabora RH ?

 

O: 1. U obrazovnuoj emisiji prvog programa Hrvatskog radija “Kako zemlja diše” emitiranu 10.05.2002., iznio sam rezultate mjerenja kakvoće voda za piće Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like od strane Zavoda za javno zdravstvo PG županije iz kog je vidljivo da od 22 resursa samo 2 (oko 10 %) zadovoljavaju dopuštene granične vrijednosti za pitku vodu.

Glavni vodopravni inspektor Ž. Makvić, voditelj odjela za zdravstvenu kontrolu voda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Slavko Šobot, i voditelj odsjeka za kemiju voda HZZJZ-a Željko Dadić, iznosili su pred slušateljima ove emisije umjesto znanstveno-stručne istine isključivo političke ocjene centara političke moći, navodeći da voda za piće iz svih vodoopskrbnih objekata, izuzev Varaždina, zadovoljava dopuštene granične vrijednosti.

Nitko od pozvanih i plaćenih nije reagirao na obmanjivanje slušatelja ove emisije.

2. U Večernjem listu 6.ožujka 2004. možemo pročitati slijedeće:

------------------------------------------------------------------------------------------------

Zagađenje pitke vode
 Kada smo Željka Makvića, državnog vodopravnog inspektora, upoznali s činjenicom da smo na odlagalištima pronašli i motorna ulja, čija jedna litra može zagaditi milijune litara vode, nije bio iznenađen.
 - Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onu u površinskim slojevima. Zagreb pije vodu iz dubljih slojeva!

------------------------------------------------------------------------------------

 

Napominjem, da je od motornog ulja daleko veći problem 130 gospodarskih subjekata - zagađivača, koliko ih ima u gradu Zagrebu. otovo ni jedna od tih tvrtki ne pročišćava svoje tehnološke vode na propisan način, malo ih je i s vodoprivrednim dozvolama za svoje djelatnosti, a sve učestalije zatvaranje vodocrpilišta u okolici grada, govori o veličini problema.

 

 

Očekivao sam na ovaj znanstveni "biser" reagiranje stručnjaka koji se bave tim područjem a posebno hidrogeologa, ali sam doživio drugo iznenađenje.

Radi se o podatku iz HTneta 17.o6.2004., koji djelomično prenosim.

 

"U povodu Svjetskog dana vode, porazgovarali smo s dr. sc. Darkom Mayerom, redovnim profesorom na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, i jednim od vodećih ljudi u Hrvatskoj kada je u pitanju hidrologija i zaštita voda


Kakvo je stanje u Hrvatskoj po tom pitanju?

Hrvatske je još uvijek u puno boljoj situaciji od ostalog dijela svijeta i u najvećem dijelu Hrvatske vi se možete napiti vode iz vodovoda, jer su kemijski te vode najvećim dijelom čiste, a jasno, zbog bakteriološkog zagađenja, one se još preventivno obrađuju, uglavnom kloriraju, ili u novije vrijeme čiste putem UV zraka.

 

A kako stojimo s tekućim vodama?

 gospodarstvo

 

Osim većih rijeka (Sava, Drava, Dunav) i rijeka koje prolaze kroz industrijske dijelove države, bez bojazni može se čak i popiti voda iz naših rijeka. Krenemo li u krško područje, naprimjer Kupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tu ličke rijeke u svom gornjem toku, Lika i Gacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz koje se snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bez ikakve obrade osim kloriranja, uostalom, gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpuno čiste".

 

Dr sc Darko Mayer ponaša se, analizirajući ove izjave, kao osoba koju ne interesiraju rezultati ispitivanja voda, već stavovi političara. Naposljetku, voditelj izrade ekološke studije za projekt Družba Adrija, , već u startu se bio javno deklarirao kao zastupnik naftnog lobija. Tvrdio je da studija ne bi uopće trebala biti objavljena, jer da će navodno sadržavati mnogo detalja o lokacijama i objektima važnim za nacionalnu sigurnost, pa da bi njezino puštanje u javnost izazvalo - opasnost od terorističkih napada. Mayer se zalagao za to da MORH donese odluku o strogoj povjerljivosti tog dokumenta.

Nije teško zaključiti da će studija biti prilagođena željama naručitelja i interesima političkog i naftnog lobija.

 

3. U Hrvatskoj se prosječno godišnje laboratorijski pregleda preko 23.000 uzoraka vode za piće iz javnih vodovoda, a rezultati pokazuju da je preko 90 posto pregledanih uzoraka zdravstveno ispravno, rekao je u povodu 22. ožujka, Svjetskog dana voda biolog Slavko Šobot na konferenciji za novinare Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

(HINA, 19.03.2004)

Opet jedan primjer sluganstva i dvostrukog morala osobe koja sudjeluje u slanju izvještaja Hrvatskim vodama, da bi ih kasnije izmijenila  radi dodvoravanja centrima političke moći.

 

4. Iz Novog lista 22.03.2004. god. saznajemo:

 

RIJEKA – Na području Primorsko-goranske županije pretežni dio stanovništva pije posebno kvalitetnu, zdravstveno ispravnu vodu. Koncentracija nitrata i fosfata u svim je izvorištima daleko ispod maksimalno dozvoljene za vodu za piće, a koncentracija toksičnih teških metala olova, kadmija, kroma i žive u svim izvorištima 50 do 100 puta su niže od maksimalno dozvoljenih, stoji u prikazu kvalitete vode koji je Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije pripremio povodom Svjetskog dana voda koji se obilježava na današnji dan.

 

Iz ovog prikaza ZZJZPGŽ moglo bi se zaključiti da nema potrebe pustiti u pogon uređaje za pročišćavanje otpadnih voda (većina ne rade) ili ugraditi nove uređaje. Zbog toga iznenađuje slijedeći izvještaj HINE.

 

Odbor Svjetske banke odobrio je u utorak Hrvatskoj kredit od 40 milijuna dolara za projekt kontrole onečišćenja voda jadranskih gradova. Kredit je na 15 godina, s pet godina počeka

WASHINGTON - Projekt je namijenjen poboljšanju obrade otpadnih voda i izgradnje kanalizacije jadranskih gradova čime se rješava problem onečišćenja priobalnih voda Jadranskog mora koje ima negativan učinak na okoliš, zdravlje ljudi, turizam, ribarstvo i uzgoj morske hrane.

Program želi ojačati i tehničke i institucionalne mogućnosti nadzora onešišćenja Jadrana. Hrvatska time želi poboljšati kvalitetu morske vode Jadranskog mora kako bi postigla standarde Europske unije.

Ukupna cijena projekta je 95 milijuna dolara, a u njegovu financiranju sudjelovat će i drugi nebančini izvori.

Hina
02.06.2004

 

Postavlja se pitanje kako to da zdravstveno ispravna voda ima negativan učinak na okoliš, zdravlje ljudi, turizam, ribarstvo i uzgoj morske hrane i da Odbor Svjetske banke odobrava kredit bez provjere stanja priobalnih voda Jadrana.

 

 5. Večernji list daje 20.o3. slijedeći prikaz kakvoće zagrebačke vode:

 

Najbolja voda u Zagrebu
 Najkvaliteniju vodu ima grad Zagreb (bez županije u kojoj je situacija lošija) - od 633 uzorka uzeta prošle godine, svi su i kemijski i mikrobiološki ispravni. Najlošiju vodu piju u Brodsko-posavskoj županiji jer je 35,8 posto uzoraka neispravno kemijski, a 13,6 posto mikrobiološki.
 - Imamo goleme potencijale vode i najsigurnije ju je piti iz javne opskrbe. Kakvu ćemo vodu piti u budućnosti, ovisi o nama - rekao je kemijski inženjer Edo Lovrić iz HZJZ-a.
 Stručnjaci su upozorili građane da ne nasjedaju na trikove prodavača koji, uz tvrdnje da tvrda voda nije zdrava, prodaju skupe uređaje za omekšavanje. Dr. Dadić je kazao da je to obična fama jer je tvrda voda iz vodovoda, zbog obilja magnezijevih i kalcijevih soli, zdrava za ljude, ali nije dobra za perilice.
IVAN PANDŽIĆ                

 

To je odraz erozije morala u hrvatskom ekološkom kupleraju.

 

Drugi dio odgovora povezan je povezan s krizom morala i nefunkcioniranjem pravne države.

Prisutan je dvostruki moral odgovornih osoba koje se takmiče u dodvoravanju političkoj eliti u pretvorbi ugroženih voda Hrvatske u najkvalitetnije vode Europe, kako bi političari mogli obmanjivati javnost o komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje.

Dok šalju izvještaje MZOPUIG i Hrvatskim vodama, koriste se rezultatima mjerenja tj. govore istinu. Poznato im je da ta znanstveno-stručna istina ne odgovara moćnicima - autorima političkog projekta "Hrvatska, raj na zemlji i nacionalni park Europe". Zato ocjenjuju da je opasno iznositi tu znanstveno-stručnu istinu u javnost, da bi izbjegli slučaj "Vilma Buttignoni" iz Pule, koja je iznoseći istinu o kakvoći istarskih voda ostala bez posla.

Ocjenjuju, da ako se čelnici resora zaštite okoliša (Kutle, Kovačević, Banac i Matulović) i Hrvatskih voda (Marasović) boje iznijeti medijima istinu o kakvoći voda za piće, da time i njima daju zeleno svijetlo za dezinformiranje javnosti.

 

P: U izvještaju "ALARMANTNO STANJE I TREND KARCINOMA (RAKA) U PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI", naveli ste između ostalog:

 

Prema podacima Odjela socijalne medicine Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (www.zzjzpgz.hr), standardizirana stopa umrlih od novotvorina (rak) izgleda ovako:

 

 

 

 

Ovaj prikaz daje alarmantne podatke stanja i trenda karcinoma u odnosu na Hrvatsku i EU. Ispod ovog dijagrama Odjel socijalne medicine Zavoda navodi:

 

''Dok kod stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od raka stalno o p a d a, kod stanovnika Primorsko-goranske županije (PGŽ) i cijele Hrvatske stalno i strmo r a s t e, pri čemu je smrtnost od raka u PGŽ v i š a od republičke s tendencijom daljnje divergencije.

Obrat trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, dokaz je da postoji mogućnost intervencije u smislu PREVENCIJE i promocije zdravlja, kao najučinkovitije strategije zbrinjavanja ovog javnozdravstvenog problema''.

 

Nije teško iz ovih podataka zaključiti da se po t r e n d u karcinoma Hrvatska sve više nalazi na Balkanu i sve više udaljava od EU i da po tome naši vodeći političari ne bi smjeli davati olako izjave o z d r a v o j PGŽ i Hrvatskoj s najčistijim vodama, kao komparativnoj prednosti Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje kod prijema u EU.

 

Vodeća uloga PG županije u kancerogenim oboljenjima rezultat je najvećeg opterećenja tla u Hrvatskoj s kiselim kišama, odnosno talozima nitrata, sulfata i teških metala. Posebno je ugrožen Gorski kotar.

 

UZROCI vodeće uloge Gorskog kotara u pogledu smrtnosti od raka su mnogobrojni.

 

Od niza uzroka navodim najvažnije:

 

-        Blizina zagađivača Istarsko-riječkog područja što dovodi do suhog taloženja štetnih tvari

-        Nepovoljan položaj GK u odnosu na strujanja vlažnog zraka u periodu ciklonske aktivnosti, čime GK postaje deponij za prihvat štetnih tvari iz zapadnih zemalja i Istarsko-riječkog područja

-        Osjetljivost pretežno kiselog tla, koje ne može neutralizirati štetni utjecaj kiselih kiša

-        Štetni polutanti izbačeni iz dimnjaka visine preko 25o m zahvataju u svom rasprostiranju upravo planinske masive iznad 8oo m nadmorske visine, koji direktno utječu na iglice četinjača i listove listača

U višim planinskim predjelima veće su i količine oborina pa su i kisele kiše intenzivnije.

 

-         

Prema mjerenjima (Vrbek i Pilaš, 2001.) na 5 lokaliteta u kontinentalnom i brdsko-planinskom dijelu Hrvatske, najviše dušika, sumpora i klora taloži se u Gorskom kotaru, ( Lividraga) na visini nešto iznad 900 m. Taloženje je 3 puta veće od prosjeka PGŽ i 6-30 puta prekoračuje granične vrijednosti.

 

O štetnosti nitrata i teških metala u vodi predviđenoj za piće postoje mnogi dokumenti, od kojih posebno izdvajam:

 

-        medicinske leksikone,

-        publikacije Svjetske zdravstvene organizacije,

-        istraživanja nekoliko fakulteta, instituta i HAZU (T. Filipan, N. Ružinski i B. Prpić, 1996.) i

istraživanja u Italiji u 14 okruga Pesara, kojima je utvrđeno da postoji značajna korelacija između sadržaja metala u vodi i smrtnosti od raka jednjaka, želuca, crijeva, jetre i gušterače.

 

Po ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI) 60 do 8o % svih oboljenja od raka prouzrokovano je štetnim polutantima iz zraka koji udišemo, hranom koju jedemo i vodom koju pijemo. NCI je izrazio zabrinutost da bi povećanje karcinogena u vodi i naša nemogućnost da ih uklonimo uređajima za pročišćavanje, moglo rezultirati ozbiljnom izlaganju opće populacije.

Slične rezultate dala su istraživanja Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar", navodeći 70 % svih oboljenja od raka kao posljedice zagađenog okoliša..

 

S obzirom na enormno opterećenje tla Gorskog kotara štetnim tvarima i stanje kancerogenih oboljenja, kako ocjenjujete projekte ekološke poljoprivrede i zdrave hrane i izjave političara u Goranskom Novom listu od 5.10.2003. god., u kome između ostalog navode:

 " Krajem rujna je na tribini Hrvatskog seljačkog saveza i Hrvatske Eko misije zemlja, održanoj u Rijeci, rečeno kako Hrvatska ima velike prednosti za ekološku proizvodnju – nezagađeno zemljište i sačuvanu tradiciju načina uzgoja hrane kakav su njegovali naši djedovi. Ako se ijedan kraj u Hrvatskoj može time podičiti, to je sigurno Gorski kotar."

 

O: Bio sam na toj tribini i napomenuo da su navodi o nezagađenom zemljištu najobičnija dezinformacija javnosti.

Ako se poštuje ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA (NN 12/01) i prateći propisi, to su promašeni projekti. Zagađeno zemljište znači istovremeno i zagađenost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tom prostoru.

U pogledu razvoja ekološke poljoprivrede kao sustava poljoprivredne proizvodnje koji nastoji maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, Hrvatska se trenutno nalazi na samom svjetskom dnu

. Prema službenim podacima organizacije IFOAM u veljači 2003. godine Hrvatska je bila na 90 mjestu po veličini ekološkog zemljišta sa svega 120 ha, što predstavlja svega o,o1 % udjela ekološkog zemljišta u ukupnom poljoprivrednom zemljištu

Uvjeti za ekološku proizvodnju u Gorskom kotaru nisu ispunjeni zbog:

- zagađenja okoliša (zraka i tla),

- nedovoljne udaljenosti proizvodnih površina od prometnica,

- zbog toga što nije utvrđen sadržaj teških metala, i

- zbog toga što se ne vrši kontrola zagađenja tla (polutanti i kisele kiše) i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na zagađenom tlu.

 

Bez obzira na ove okolnosti, ovi politički projekti ekološke proizvodnje i zdrave hrane se izrađuju, jer političarima nije problem osigurati sredstva.

 

P: U prioritetima Vlade RH sti između ostalog:

 

3.5. Vlada vrednuje strateški značaj voda te njihovu zaštitu povezuje sa zaštitom tla i šuma.

Taj stav Vlade, ukoliko nije samo deklarativan, važan je jer nestankom šuma i šumskog tla nestaju i izvorišta pitkih voda i smanjuje se njihova zaštitna uloga.

 

Zbog toga je interesantan izvještaj HINE od 26.o5. sa izjavom direktora Hrv. šuma Željka Ledinskog, u kojoj navodi da su hrvatske šume jedne od najsačuvanijih u Europi sa oštećenošću ispod 2o %.

To su najobičnije dezinformacije korisnika Hine.

Prema podacima Šumarskog instiuta Jastrebarsko (www.sumins.hr) u Hrvatskoj je oštećeno preko 60 % šuma. Dalje ŠI navodi da prema izvještaju sa 12. redovitog sastanka europskih i sjeveroameričkih stručnjaka u Nizozemskoj, Hrvatska se po oštećenosti šuma našla iznad europskog prosjeka.

Ovakvo dezinformiranje korisnika Hine suprotno je zakonima, konvencijama i deklaracijama o obvezi davanja objektivnih i istinitih informacijama.

Kako objašnjavate izjavu Ž. Ledinskog ?

 

O: Šumarski institut Jastrebarsko vrši usluge Hrvatskim šumama, pa je na taj način Ž. Ledinski došao do istinitih podataka o stanju šuma. Ocjenio je da bi iznošenje istine putem HINE moglo rezultirati njegovim izbacivanjem sa posla, pa je obmanuo korisnike HINE.

Iz kontakata s predstavnicima HINE, saznao sam da nitko od korisnika HINE i predstavnika Vlasti nije reagirao. Ž. Ledinskom ipak to nije pomoglo i on je smijenjen.

Pretpostavljam, da će i njegov nasljednik nastaviti s obmanjivanjem javnosti.

 

Ovakva praksa i atmosfera vezana za okoliš i politiku prema okolišu, neodoljivo me podsjeća na M. Krležu i njegov opis Balkanske krčme, u kojoj su pogašena sva svijetla pa udara tko koga stigne. Tu atmosferu je izvrsno opisao novinar Zdravko Zima.

 Moj omiljeni kolumnist Zdravko Zima piše, između ostalog, u Novom listu od 29. lipnja 2003.:

"Ona metafora o balkanskoj krčmi, u kojoj se iznenada gase lampe da bi počela sveopća makljaža, označava trajno stanje koje će po svemu sudeći kusati i naši daleki potomci. Slutnju krčme, dubokim korijenima vazanu za Balkan, dijaboličnom čini upravo gašenje lampe. Ne gasi se svijetlo zbog romantike ili možebitne štednje, nego zato što je to europska rupa u kojoj vladaju zakoni podzemlja, podržavani strahom i konformizmom, i u kojoj glas bagre biva neusporedivo moćniji od svih drugih. Hrvatska je opet u septičkoj jami politike. Njom, zabijenoj u mrak zaboravljene poslijeratne provincije, vlada bezakonje i strah."

 

P: Kako ocjenjete Program Vlade RH (6.2) u kome se navodi:

"Vlada će uvesti poticaje za ekološki orijentirano poduzetništvo. Stimulativnim mjerama poticat će veće korištenje obnovljivih izvora energije (vjetra, sunca), smanjenje potrošnje fosilnih i krutih goriva, korištenje ekološki obazrivih tehnologija, smanjenje otpada, reciklažu sirovina, izgradnju sustava prerade industrijskih i komunalnih voda i povezivanje na kanalizacijski sustav."

 

 

O: To su priče za naivne i neupućene.

 

Pod utjecajem snažnog energetskog lobija MZOPUIG protežira najvećeg zagađivača okoliša - HEP (državu u državi), što se vidi iz slijedećih primjera:

 

 

 

Sa web stranica HEP-a čitam:

 

"NAGRADA HEP-u

 

Povjerenstvo za dodjelu priznanja i nagrada Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja za

 dostignuća na području zaštite okoliša u 2003. godini, na svečanosti u Zadru 6. lipnja o.g., dodijelilo je nagradu HEP-u u području Opći doprinos zaštiti okoliša- Društveno-odgovorne tvrtke. Nagradu je predsjedniku Uprave HEP-a, Ivi Čoviću, uručio slovenski ministar za okoliš, prostor i energetiku Janez Kopač, koji je u Zadru prisustvovao ministarskom sastanku Jadran – srednjeeuropsko more.

HEP d.d. su za ovu prestižnu nagradu kandidirali Hrvatsko udruženje za zaštitu zraka i Gradsko poglavarstvo grada Zagreba. "

 

Dalje čitam:

 

Hidroelektranama PP Sjever – HE Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava - 9. travnja o.g. svečano je uručen Certifikat o 100 postotnoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, tzv. "zelene energije", kao potvrdu kvalitetnog rada i uklapanja tih izvora u okoliš, ali i poticaj za druge proizvodne objekte u HEP-u.