Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

2009-04

4. Kome je u interesu izgradnja deponija u Lećevici? Stanovništvu, stručnjacima, političarima...? 

Niže je dopunjeni odgovor na pitanje vezano uz Lećevicu koji je objavljen u Glasu Koncila na:
hhttp://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=16585

Pođimo od onih kojima nije u interesu, a to su svakako stanovnici. Osim enormne cijene “zbrinjavanja” otpada koju bi izravno plaćali, pitka voda bi im bila trajno zatrovana. Prema iskustvima diljem svijeta, kapital bi uspostavom sustava zagađenja pitkih voda dalje višestruko povećavao cijenu vode. Usporedite već današnju cijenu od 8 kuna za 1 litru vode u PET boci sa cijenom od 8 kn za 1 metar kubični pitke vode na slavini. Prema novom scenariju, stanovnici bi nakon kupnje vode u PET boci, ako bi to mogli priuštiti, plaćali odvoz njene ambalaže da bi se ta pomiješana sa drugim gorivim smećem spaljivala i tako pretvarala u niz visokotoksičnih tvari. Ostatak neodvojenog smeća bi se odbacivao u (danas) čist okoliš i njime dodatno trovala već otrovana voda. Ta voda bi se dopremala stanovništvu izravno u slavine, a korištenjem u poljoprivredi, i u hranu. Ovaj scenarij ministrica Dropulić je nazvala “strategijom gospodarenja otpadom”.

Dakle zamišljeni centar u Lećevici i spomenuta “strategija” su projekt svjesnog maksimaliziranja troškova odvoza otpada radi profita za nekolicinu odabranih. Nadalje, to je koncepcija za uvoz i spaljivanje opasnog i drugog otpada čime se profit za aktere višestruko povećava. Ti centri imaju služiti i pripremi jeftinog, no opasnog goriva za cementare. Cementare bi zauzvrat okolno stanovništvo opskrbljivale teškim metalima, dioksinima i furanima – odnosno visoko otrovnim, kancerogenim i mutagenim tvarima. I na kraju se centrom u Lećevici, kao i drugim centrima planiranim ovom “strategijom” - a napose onim iznad grada Rijeke - svjesno namjerava zatrovati pitka voda većem dijelu hrvatskog stanovništva radi zarade na njenoj prodaji u bocama. Akteri ove morbidne zamisli (i glavni pretendenti na ovako ostvareni profit) su svakodnevno u novinama i ponavljaju do besvjesti lažnu tezu da je značajno odvajanje otpada iluzija. Time izravno prkose zakonu koji izričito zahtjeva odvojeno prikupljanje svega iskoristivog otpada – što znači oko 90% otpada.

Dodajmo tome da bi ovi centri za početak pripadali županijama no prema već uobičajenoj praksi u skorom razdoblju županijski čelnici bi ih “privatizirali” odnosno prodali nekoj beskrupuloznoj stranoj kompaniji poput Holcim-a ili Cemex-a. Već viđeno. Radi bolje prodaje prethodno će se centrima zajamčiti apsolutni monopol nad otpadom. Za lećevački je ovo je već učinjeno u veljači 2008. Tada su župan Ante Sanader i splitski gradonačelnik Ivan Kuret zaključili ugovor u kojem stoji: “Split potvrđuje da od tog dana [otvaranja centra] neće koristiti pravo na korištenje bilo kojih drugih sredstava obrade ili zbrinjavanja otpada, osim onih koje pruža Centar.”  http://www.lerotic.de/ugovor/index.htm

Ovim se “Centru” daje apsolutna kontrola ne samo nad manipuliranjem otpadom već i nad samom mogućnošću odvojenog prikupljanja koje će se organizirati samo ako i koliko to dopusti “šef” centra. Koji bi uskoro mogao biti neki novi „Cemex-ov g. Carlos“ ili njegov domaći namjesnik. Takav apsolutistički monopol je nezabilježen no u svjetlu hrvatske tragične stvarnosti ima “smisla”. Centar profit ostvaruje dovozom smeća pa je ovim jasno i zašto je predviđena kvota odvajanja otpada postavljena na maksimalno 22% i to tek u 2030. Ostalo će se uz obilatu naplatu odvoziti u centar, dio zatim spaljivati kao jeftino otrovno gorivo za cementare, a s ostatkom izravno trovati Dalmaciji vodu.

Hrvati su neobično pronicavi kada se radi o zakulisnim namjerama svjetskih političara. Tako npr. nitko u Hrvatskoj ne dvoji da je rat u Iraku pokrenut prvenstveno ako ne isključivo radi nafte. Nije stoga jasno zašto naš narod ta pronicavost prečesto izdaje kad smo u pitanju mi sami i naši vlastiti političari koji nam rade o glavi i pripremaju ovakav scenarij koji nije ništa osim genocidan.

Obraćam vam se draga braćo u Hrvatskoj, jer realizacija ove „strategije“ nedvojbeno jamči nesmiljeno trovanje i temeljito izrabljivanje našeg i svih budućih naraštaja. A vjerojatnost da se najgore ipak neće dogoditi (na što možda optimistično računate) je jednaka nuli. Ako se centri realiziraju pitanje je samo vremena kada će vode (kao i zrak i tlo) Dalmacije i većeg dijela Hrvatske biti otrovani do neupotrebljivosti. Kao što je samo pitanje vremena stiže li voda sa Lećevice u Jadro za nekoliko dana ili za 66 dana. Kao da to čini ikakvu razliku kad se podvuče crta ispod koje izračun stoji napisan – otrovano, ekonomski porobljeno, raseljeno. Hoće li centri proći - to ovisi o nama. Jer vlastodršci - prošli, sadašnji i budući, su svoju trasu nedvosmisleno obznanili. Upravo kao sto je to napravila i voda. Ne budimo stoga poput stanovnika potresom razorene pokrajne L’Aquile koji su se prepustili lažima političara a ignorirali upozoravajuće rezultate izravnih mjerenja. Rezultat takvog odabira je poznat.

Dr. Zdeslav Hrepić
Fort Hays State University

(Word)

Poveznice:

Slučaj tankera »Prestige«
Jedna naizgled bezazlena, ali nepromišljena odluka može promijeniti živote stotinama tisuća, pa i milijunima ljudi.

Slučaj deponija Jakuševac:
Brdo smeća na Jakuševcu ima svoja jezera i gejzire: Slučaj deponija Jakuševac iz dana u dan donosi na vidjelo sve novije i novije detalje o svemu onome što su svi nadležni znali, a pravili su se kao da ne znaju. Nedavno je objavljeno da voda s Jakuševca u vrijeme kiše ne može otjecati, nego da se direktno slijeva u kraj oko njega.

Zagađene vode s deponija na Jakuševcu ispuštaju se u tlo i rijeku Savu

  Na vrh