Izaslanstvo saborskog odbora za vanjsku politiku prilikom prošlotjednog posjeta ruskoj Dumi navodno se uvjerilo da ruske vlasti, s popriličnim nestrpljenjem, još uvijek očekuje realizaciju projekta DružbAdrija jer ih hrvatska vlada službeno nije obavijestila da istupa iz sporazuma. Stoga bi taj, u domaćoj javnosti gotovo otpisan projekt, skinut s dnevnog uz pomoć negativnog mišljenja Komisije za vrednovanje utjecaja naftovoda na okoliš, mogao ponovo biti aktualiziran. Hrvatska vlada teško si, naime, može dopustiti da tek odmahne rukom na želje moćne Rusije. Stoga nije neobično što se na najnovije informacije iz Rusije reagira relativno otvoreno - ministar gospodarstva Branko Vukelić kaže kako je Hrvatska spremna načelno razgovarati o projektu DružbAdria, ali pod novim kondicijama. Hrvatska je, pojašnjava Vukelić spremna ponovo aktualizirati tu priču, no samo u kontekstu inicijative o promjenama projekta koju je svojedobno dao premijer Ivo Sanader. Kako je njezin temelj izbjegavanje bilo kojeg rješenja koje bi uključivalo prometovanje velikog broja tankera po Jadranu, novo otvaranje teme DružbAdria Vladi bi, ako izabere pravilan način komunikacije moglo bi biti korisno i kada je riječ o domaćoj javnost, kao i u odnosima s Rusijom. Inačica DružbAdrije koju je "ponudio" Sanader nudi rješenje slično PEOP-u, projektu naftovoda koju naftu iz kaspijske regije preko rumunjske luke Constante, Srbije i Hrvatske i Slovenije vodi do Trsta, gdje se PEOP spaja sa sustavom Trans Alpine Linea, dakle kopnenim se putem distribuira dalje u Europu.

I u slučaju Družba Adrije Sanader predlaže produljenje naftovoda do Trsta gdje bi se, također spojem na TAL ruska nafta mogla distribuirati i u srednjeeurospke i zapadnoeuropske rafinerije. Ta inicijativa premijera Sanadera još se, kako se može čuti, nije podrobnije razrađivala ni unutar same Vlade, kao ni u kontaktima sa zemljama koje bi trebale biti dio sustava. No, ako ikada dobije obrise službenog prijedloga, morala bi ponovo proći sve korake koje je prošao stari projekt DružbAdrija, od izrade studije utjecaja na okoliš, postizanja minimalne prihvatljivosti kod ekoloških udruga, do postizanja konsenzusa sa zemljama koje se nalaze na trasi naftovoda, od Rusije do Slovenije. Naime, sve zemlje preko kojih bi prelazio naftovod morale bi biti motivirane za projekt. I dok je potpuna nepoznanica kako bi na varijacije projekta reagirala Rusija, znatno je manje neizvjesnosti oko moguće reakcije Slovenije, čije su ekološke udruge vrlo negativno reagirale i na projekt PEOP-a. I slovenska Vlada je svojedobno objašnjavala kako bi izgradnja 30-tak kilometara tog Paneuropskog naftovoda na slovenskom prostoru "prostorno vrlo zahtjevna" te predlagala da se Slovenija zaobiđe izgradnjom spoja između Hrvatske i Trsta po morskog dnu. Na premijeru je da pokaže može li, kao u slučaju Cefte, premjestiti već zacrtane pravce.