Opasnost provedbe sporazuma DružbAdria (2)

dr. sc. Marko Veselica
http://www.fokus-tjednik.hr/vijest.asp?vijest=3152

Kao što smo u prethodnoj kolumni istaknuli, sporazum DružbAdria izazvao je velike prijepore između pripadnika toga projekta, u kojemu su glavni predstavnici jadranskoga naftovoda i u prošloj kolumni navedenih organizacija, koje zbog dubljih i utemeljenih stajališta traže da se raskine sporazum DružbAdria jer je vrlo opasan za ekološki prihvatljivi sustav cijeloga Jadranskog mora, pa prema tome i hrvatskoga dijela, kao i zbog opasnosti koje proizlaze iz jadranskoga naftovoda koji prolazi kopnenim, prije svega krškim dijelom RH. Taj naftovod na kopnu Hrvatske prolazi kroz 143 značajna vodotoka čiste pitke vode, što predstavlja dragocjen hrvatski vodni resurs, kako za uporabu te vode za život i zdravlje građana RH tako i za njezin izvoz u prije svega arapske i afričke zemlje, gdje su već stvoreni konkretni gospodarski ugovori.

 Stručnjaci i znanstvenici smatraju da je prije projekta izgradnje jadranskoga naftovoda trebalo mnogo kvalificiranije i meritornije ući u probleme povezane s mogućnošću zagađivanja dragocjene pitke vode na prostoru RH. Ta je studija trebala pokazati gdje su najveće koncentracije vodotokova pitke vode i kako polaganjem cijevi jadranskoga naftovoda izbjeći te tokove i zaštititi se od mogućih havarija do kojih bi moglo doći ako one iz bilo kojega razloga puknu ili se otvore i ispuste značajne količine ruske ili neke druge nafte na hrvatski prostor, čime bi bile ugrožene čiste hrvatske vode, a što bi imalo posljedice na biljne i životinjske mikroorganizme.

S druge strane, kao što je u prethodnoj kolumni istaknuto, treba sagledati kolike bi količine karcinogene ruske nafte trebao od Kaspijskoga i Crnoga mora prevoziti ovaj naftovod do hrvatske ratne luke na otoku Krku u Omišlju. Kao što je već istaknuto, velike su opasnosti ako bi došlo do potonuća tankera nafte u Jadran kako za ekološki sustav i biljno i životinjsko carstvo Jadranskoga mora, tako i za hrvatski turizam. Prema mišljenju stručnjaka i članova komisije za ocjenu projekta DružbAdria, europskim i američkim turistima dovoljna je informacija o potonuću tankera nafte u hrvatsko Jadransko more pa da se razbježe iz svih turističkih odredišta na hrvatskome Jadranu.

 S druge strane, kao što vidimo, nije sagledano hoće li se tim naftovodom iz Rusije do Omišlja prevoziti nafta koja će se isključivo trošiti za potrebe kopnene Hrvatske i susjednih zemalja na kopnu ili će se ona u daleko većim količinama iskrcavati u luci Omišalj i prekrcavati u tankere kojima će se preko Jadranskoga mora prevoziti u mnogobrojne države Sredozemlja i cijele Europe.

 Također nije procijenjeno kakva bi trebala biti kvaliteta, uporabljivost i sigurnost tankera da se oni ne potope tijekom prijevoza ruske nafte preko hrvatskoga Jadrana u već spomenute zemlje. Isto tako nije ocijenjeno jesu li hrvatske, slovenske i talijanske sigurnosne i druge službe za praćenje brodova tankera visoko razvijene, kadrovski i tehničko-informatički opremljene da mogu precizno, znalački i efektno pratiti kretanje brodova i moguće havarije koje se mogu dogoditi i što učiniti kada do toga dođe.

S druge strane, predstavnici Janafa prihvatili su veliki dio primjedba na studiju o kojoj je komisija četiri dana debatirala u Zagrebu, Rijeci i na Krku te su zaključili da se studija mora dopuniti meritornim istraživanjima onih pitanja koja nisu kvalificirano, znanstveno i precizno razjašnjena i za njih nisu predložena učinkovita rješenja, ali su dio primjedba odbili, pogotovo nikako nisu htjeli prihvatiti radikalne stavove ekoloških i franjevačkih udruga da RH rezolutno odustane od sporazuma DružbAdria.

Predstavnica tvrtke DružbAdria gospođa Gordana Sekulić kazala je da je DružbAdria dio energetske naftne politike kojom se želi osigurati povećanje sigurnosti opskrbe naftom europskih zemalja. Pritom je podsjetila na niz međunarodnih sporazuma, ugovora i protokola kojima se Hrvatska obvezala biti dijelom europske energetske politike.
Kao što vidimo, ta studija mora se nadopuniti na temelju stajališta meritornih članova komisije za procjenu studije. Rok za nadopunu je 6 mjeseci, što je prilika svim meritornim znanstvenim čimbenicima da u tome razdoblju na različite načine izlože svoja stajališta o ovome pothvatu i konkretnim rješenjima ekosustava i gospodarstva povezano s izgradnjom jadranskoga naftovoda koji bi prevozio 20 mil. tona nafte godišnje.

 Treba saslušati i meritorne predstavnike svih ekoloških udruga na području Kvarnera, Primorsko-goranske i Istarske županije, kao i cijele Hrvatske i meritornih javnih i znanstvenih ustanova o tome fenomenu i najboljim dugoročnim rješenjima za stabilan jadranski i hrvatski ekosustav i gospodarstvo povezano prije svega s razvojem propulzivnoga i efikasnoga hrvatskog turizma.

Pretplatite se na Fokus

 

Opasnost provedbe sporazuma DružbAdria (3)

dr. sc. Marko Veselica

Evidentno je da je sporazum o projektu DržbAdria izazvao veliko zanimanje znanstveno-stručne i ostale javnosti. Kao što je poznato, prema ovome projektu dugo su se odnosili kao prema državnoj tajni, tako da se o njemu nije moglo meritorno, javno i svestrano raspravljati kako na razini znanosti i struke tako i na razini ekoudruga i drugih čimbenika koji su imali interes ući u srži posljedice toga projekta na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, a pogotovo na jadranski ekosustav.

 Poznato je da je po članku 50. hrvatskoga Ustava obveza svih odgovornih čimbenika, a posebno državnih dužnosnika, posebice Hrvatskoga sabora, da zaustavi svaki poslovni projekt koji je opasan po okoliš i zdravlje nacije. Potrebu za čuvanjem tajnosti koja onemogućava javnu, meritornu i transparentnu raspravu o ovomu projektu imaju samo oni koji ne zamjećuju da iz toga proizlazi opasnost da se razotkriju sve komponente i posljedice toga projekta koje donose veliku ekoopasnost kao i opasnost za zdravlje hrvatske nacije i svih građana RH.

Sporazum o realizaciji toga projekta, koji nije prošao znanstveno-stručnu i javnu proceduru, potpisan je 16. prosinca 2002. godine - kojega je prihvatilo i potpisalo šest država putem svojih legitimnih predstavnika, a to su: Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Slovačka, Mađarska i Hrvatska.

 Vodstvo i zastupnici HSP-a već su 28. V. 2003. godine na temelju znanstveno-stručne analize toga projekta i njegovih svestranih i dugoročnih ekoloških i gospodarskih posljedica dali u saborsku proceduru prijedlog odluke o istupanju Hrvatske iz toga projekta. HSP je za taj prijedlog i svoja utemeljena stajališta dobio veliku potporu Eko Kvarnera i franjevačkoga reda koji su se sustavno i organizirano suprotstavljali realizaciji toga projekta.

 Neprestano se i neargumentirano govori o velikoj dobiti od prijevoza nafte Samara-Omišalj i kako ti prijevozi, navodno i korist od toga, nadmašuje sve rizike i prigovore koje uznemireno unose turistički djelatnici.

Pri prijevozu nafte od Mađarske do Omišlja može se postići maksimalni bruto prihod od 80 milijuna dolara dok čista dobiti iznosi samo 10 milijuna dolara.

Ako se zna da samo Primorsko-goranska i Istarska županija od turizma imaju ukupni prihod od 800 milijuna dolara, ne uzimajući u obzir sve posljedice izlijevanja nafte u hrvatsko Jadransko more i dugoročne tako rečeno nesvladive štete koje će iz toga proizaći, onda je primjetno da je korist od prijevoza nafte gotovo marginalna i neprihvatljiva, a gospodarske i ekološke štete dugoročne i nesvladive.

Ispuštanjem balastnih voda u hrvatski Jadran u kratkome roku bila bi zagađena voda Jadranskoga mora. Ako dođe do havarije izlijevanja tankera nafte u Jadransko more, u Jadranu bi se voda strujanjem mogla izmijeniti tek u roku od deset godina, tako da bi izlijevanje tankera nafte u hrvatski Jadran bila prvorazredna ekološka i gospodarska katastrofa. Na taj način za deset godina mogli bismo zaboraviti na turizam, ribarstvo i marikulturu.

 

Sve navedene države, njih šest, koje su potpisale sporazum o projektu DružbAdria imaju istu zaradu na tonu nafte (0,64 dolara), ali bi samo Hrvatska snosila rizik prijevoza i svih posljedica ispuštanja balastnih voda i izlijevanja nafte u hrvatsko Jadransko more.

 Jednako tako prema tom sporazumu, Hrvatska bi u pogledu opskrbe naftom ovisila samo o ovom izvoru nafte putem JANAF-a.

Također je opasno ako bi u procesu mehaničke i rutinske, a katkad i kriminalne privatizacije, došlo do toga da se dopusti privatizacija JANAF-a jer bi onda neka strana privatna korporacija diktirala Hrvatskoj opskrbu naftom i uz to sve gospodarske-financijske i ekološke posljedice.

 Za Hrvatsku je također opasno projektiranje i prihvaćanje izgradnje naftovoda od crnomorske obale, preko Bugarske do jadranske obale u Albaniji.

 Hrvatska mora sve učiniti da u sklopu realizacije Pakta o stabilnosti i sigurnosti jugoistočne Europe onemogući izgradnju toga naftovoda od Crnoga mora prema albansko-jadranskoj obali.

Postavlja se pitanje tko podupire taj projekt i zašto je potpisan bez znanstveno-stručne javne rasprave u prosincu 2002. godine i bez kvalitetne komunikacije i konzultacije sa meritornim našim i europskim stručnjacima.

 Taj projekt, prema mojemu uvjerenju, podupiru politički diletanti, kao i određene kriminalno-mafijaške snage koje su vjerojatno podzemno financijski i na druge načine korumpirane pa bi služba sigurnosti RH trebala sve učiniti da razotkrije tu kriminalno-mafijašku i opasnu mrežu koja može dovesti u pitanje budućnost, zdravlje, gospodarski prosperitet i ekološku čistoću i zaštitu cijele RH, a posebno hrvatskoga jadranskog ekološkog sustava.

Pretplatite se na Fokus