dr. sc. Velimir Pravdić o Družba Adriji
Jadranska orijentacija Hrvatske?

Priredio: Valerije Vrček / Glas Koncila
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?news_ID=2519

Svoja stajališta i poglede na problem Projekta DružbaAdria (DA) ukratko iznosi dr. sc. Velimir Pravdić, redoviti član HAZU, bivši voditelj laboratorija u Zavodu za istraživanje mora i okoliša Instituta »Ruđer Bošković«.

Koji su vaši temeljni prigovori realizaciji projekta DA?

Projekt transporta ruske nafte od mađarsko-hrvatske granice do utovara u tankere u luci Omišalj, uz ugovorenu fiksnu cijenu, kompleksni je tehnološko-ekonomski investicijski zahvat, s mnogim rizičnim aspektima za okoliš: Jadrana, Kvarnerskog i Riječkog zaljeva, ali i kontinentalne Hrvatske. Jadranski naftovod, pušten u pogon 1979. godine, star danas 25 godina, nikada nije dosegao svoj predviđeni transportni kapacitet od 20 Mt/god. odnosno maksimalni od 32 Mt/god. Prema neslužbenim podacima, cjevovod nije u najboljem stanju, korozija je uznapredovala, a reverzni smjer transporta zahtijeva promjenu (povišenje) tlačnog sustava. To nosi sobom dodatne tehničke probleme, rješive, ali uz dodatnu cijenu održavanja.

U naftovodu se, na relaciji Omišalj- Sisak stalno nalazi oko 400.000 tona nafte. Ta je nafta ona koju Hrvatska uvozi, ili ju je jednom uvezla: nafta s niskim sadržajem sumpora i s pretežno alifatskim ugljikovodicima. Tek utiskivanjem više od 400.000 tona ruske nafte, koja je niže kvalitete s više (nepoželjnog) sumpora i aromatskih ugljikovodika, u luci Omišalj moći će započeti istovar ruske nafte. Nakon što ruska nafta napuni cjevovod, bilo kakav dovoz libijske, alžirske, ili angolske nafte, proslijedit će tek ispumpavanjem ruske nafte na postaji u Sisku. Postavlja se pitanje kome ide koja nafta?

Koliku financijsku štetu mogu prouzročiti balastne vode i nesreća tankera u Jadranu, ili izlijevanje naftovoda u području krša? Može li se procijeniti ekonomska vrijednost prirode?

Pitanje balastnih voda tankera, njihova iskrcavanja u luci Omišalj, ili izmjene negdje na južnom Jadranu ili u Jonskom moru, zaokupio je pozornost javnosti. O tome je mnogo rečeno, i to ne treba ovdje ponavljati. Prema nekim informacijama, rebalastiranje tankera, od (tipično) 150.000 t nosivosti, uzrokuje zastanak od 10 do 14 sati plovidbe, uz dodatni trošak od 20.000 USD. To je značajan gubitak za brodara: Hoće li on to prihvatiti?

Osnovno je: balastne vode su jedan, ali ne i najbitniji ni najveći uzrok ekonomskog i ekološkog rizika vezanog uz projekt. Pitanje osiguranja za slučaj štete na Jadranu kod nekoga velikog svjetskog osiguravatelja nije nigdje službeno raspravljeno. Predvidivi godišnji prihod DA procjenjuje se na 45 milijuna USD, a dohodak oko 5. Na jednom javnom sastanku jedan je od sudionika rasprave naveo podatak da je okvirna stopa premije osiguranja od posljedica havarija tankera 14% godišnje od maksimalne garantirane svote osiguranja. Uz moguću štetu od 1 milijarde USD, premija bi bila 140 milijuna USD godišnje. Bez osiguranja štetu udesa snosili bi građani Republike Hrvatske. Vrijednost (ugroženog) godišnjeg prihoda turističke privrede procjenjuje se (2003) na 6 milijarda USD!

Opasnost od razlijevanja nafte i njezina prodiranja u vodonosne kraške slojeve Gorskog kotara, rizik je već od 1975. godine, od gradnje Janafa. Naftovod pretežno nije radio te dosada nije bilo većih nesreća, ni veće štete. Hoće li tako ostati i pod promijenjenim uvjetima?

Što znači vaša tvrdnja da se politički problem, poput projekta DA ne može rješavati prirodoznanstvenim metodama?

Politička odluka o provedbi projekta DA stvara rizike, okolišne kao i ekonomske. Političkom odlukom o obustavi projekta, istodobno nestaje opasnost od mogućih posljedica, o kojima smo govorili.

Znanost nije proročanska disciplina: ona samo upozorava na stupanj našeg neznanja, odnosno upozorava na vjerojatne opasnosti za okoliš. Uzmite primjer »stakleničkog efekta« i promjena klime. Znanost upozorava na neke indikatore antropogenog utjecaja; problem je kompleksan i ne postoji nikakva jednokratna odluka, bilo znanstvena, bilo tehnička, ili politička, koja je u stanju kratkoročno promijeniti trendove opasnosti od promjene klime.

Na Forumu o održivom razvoju izjavili ste da je za jedne »Jadran káda za kupanje, a za druge rezervoar za odlaganje otpada«. Kakav sadržaj jadranske orijentacije predlažete za Hrvatsku?

Postoje shvaćanja da nam priroda i prirodna dobra služe isključivo za zadovoljavanje naših potreba. U etici okoliša to se naziva tvrdim antropocentrizmom. Koliko vrijedi Jadransko more? Zar samo onoliko, koliko prodajom usluga, bilo turističkih, bilo onih zbrinjavanja otpada, možemo zaraditi? Očuvanje naših prirodnih resursa zbog njihove estetske, etičke, socijalne ili nacionalne dobrobiti vrijedi više, nego što se to može »naplatiti« gospodarskom djelatnošću? Naš opstanak kao ljudske vrste, kao i naše civilizacije, moguć je samo uz poštivanje nemonetarnih vrednota okoliša. Ekonometrijska metodologija izračuna troška prema dobrobiti (cost/benefit analiza) zaboravlja neiskazivu vrijednost okoliša, odnosno prirode, i time predstavlja jednostranu i pogubnu teoriju čovjekova odnosa prema svom okruženju.

Jadranska orijentacija Hrvatske? To je ključno, ali i kompleksno pitanje budućnosti Hrvatske, na koje je nemoguće odgovoriti u ovom kratkom okviru.