Tajna Družba, državna ili vojna

Preuzeto sa: http://www.vjesnik.com/html/2004/12/13/ClanakTx.asp?r=kom&c=1

13. prosinca 2004, Komentari.

Projekt Družba Adria prošlog tjedna aktualiziran je posjetom ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova koji je izrazio razumijevanje za hrvatski oprez prema tome projektu, ali i spremnost za ruska ulaganja u Hrvatsku. Gotovo istodobno otkazan je i prvi sastanak Komisije koja je trebala ocijeniti Studiju utjecaja na okoliš projekta Družbe Adrije. Time je otkazana i javna rasprava, koju bi oni iz Janafa najradije otkazali do sudnjega dana, jer upravo oni traže da se neki dijelovi ionako površne Studije proglase državnom odnosno vojnom tajnom

VESNA KUSIN

U državi Hrvatskoj u kojoj se na sva zvona proklamira transparentnost djelovanja i to pokušava svakodnevno dokazati, uglavnom na skandaloznim primjerima (kao da drukčijih i nema) što mahom služe za stranačka potkusurivanja (to su uočili i oni što samo površno prate saborska i ina politička prepucavanja) - jedan se sumnjivi projekt želi zaštititi aurom državne ili vojne tajne. Znači li to da još nije dovoljno skandalozan? Ili je politika, bez obzira na stranačke boje (jer su se razne političke opcije za nj zalagale), u njemu već previše ogrezla? I je li riječ samo o domaćoj političkoj poslastici ili onoj što dolazi sa svjetskih trpeza?

Pogađate, riječ je opet o projektu Družba Adria prošlog tjedna aktualiziranom posjetom ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Zagrebu, koji je izrazio razumijevanje za hrvatski oprez (!) prema tome projektu, ali i spremnost za ruska ulaganja u Hrvatsku.

Gotovo istodobno (je li i sinkronizirano) otkazan je i prvi sastanak Komisije koja je tijekom četverodnevnoga rada u Zagrebu, Krku i Omišlju trebala ocijeniti Studiju utjecaja na okoliš projekta Družbe Adrije. Time je otkazana i javna rasprava, koju bi oni iz Janafa najradije otkazali do sudnjega dana, jer upravo oni traže da se neki dijelovi ionako površne Studije (prema procjeni nekih stručnjaka) - koja se više bavila ekonomskim nego ekološkim problemima (iako nije svladala ni cost benefit jer se rizici i troškovi minimaliziraju u odnosu na koristi) - proglase državnom, odnosno vojnom tajnom.

Kad je riječ o tajnama, one uvijek još više golicaju maštu - ne samo kad se radi o bajkovitom tajnom blagu. Kako se nafta već prilično dugo naziva crnim zlatom to bi se i ovdje lako mogla primijeniti priča o tajnome blagu. Samo za koga tajnom? Što može biti tajno u priči izvoza ruske nafte, loše zbog velike količine sumpora što u sebi sadrži a koja će na tržištu, na kojem neprekidno traje rat zbog crnoga zlata, biti unatoč tome dragocjen artikl?

Izgleda li možda nekome tajnovito da se upravo u vrijeme kada se očekuje start Družbe Adrije (a da je to prilično izvjesno potvrđuju izvedeni radovi na naftnoj mreži koja treba provesti naftu u suprotnome smjeru od dosadašnjeg), opet na istoj lokaciji pojavljuje američki Dow Chemical zainteresiran za ulaganje u omišaljski petrokemijski kompleks od kojega je, nakon početne investicije, odustao prije dvadesetak godina.

Ne golica li to možda maštu da se tajna sprega uoči upravo na toj liniji ruskog i američkog ulaganja na istoj lokaciji vezanoj za izvoz ruske nafte? Mogu li ti »ulagači« imati neke zajedničke interese? Neke od njihovih javno deklariranih opcija sve više približavaju njihov rakurs gledanja.

Najupadljivije su one o ratovanju, i to onome preventivnom, kakvog su u Iraku (zbog crnoga zlata) izveli Amerikanci, koji sada ukidaju ne samo vojnu nego i gospodarsku pomoć zemljama što odbijaju dati imunitet američkim vojnicima, počiniteljima ratnog zločina, pred Međunarodnim kaznenim sudom. Rusija je upravo ovih dana najavila da će u borbi protiv terorizma, baš poput Amerike, poduzimati preventivne ratove, ma gdje da se u svijetu pojave takve žarišne lokacije!

Kad se ti »gospodari svijeta«, kako ih i danas nazivaju, »nađu« ili usuglase na tako strateškim pitanjima, onda i ona o crnom zlatu što će istjecati iz naftne pipe u Omišlju ne mogu ostati nekom tajnom. Što bi to Studija o utjecaju na okoliš trebala prikriti, ako neki njezini dijelovi moraju ostati vojnom ili državnom tajnom?! I može li uopće kod nas nešto ostati tajnom kad o tome zna više od dvoje ljudi?

Na Studiji je radilo 150 stručnjaka, od kojih neki (držeći u tajnosti svoj identitet) upozoravaju na njezine loše strane. Mogu li oni zadržati bilo kakvu tajnu? I u kojim su dijelovima Studije, ispisane na 1900 stranica, uopće sadržane tajne o kojima se počelo govoriti tek nakon traženja da Studija, odnosno projekt idu na široku javnu raspravu te da se o Družbi provede referendum? I zašto zapravo Janaf traži da se dijelovi Studije proglase državnom ili vojnom tajnom? Janaf koji je Studiju naručio i platio, što je već desetljećima na ovim našim prostorima »legitiman« način provođenja sukoba interesa, na što stručnjaci već isto toliko vremena uzaludno ukazuju!

Lako je, međutim, moguće da se »tajnama« žele prikriti sve manjkavosti Studije koja sugerira prihvatljive rizike na svim razinama. Jedan od njih je »prihvat« balastnih voda kod Palagruže, iako je dobro poznato kakve su štete izazvale u Crnome moru, u Americi, Kanadi, Australiji, pa i Nizozemskoj (zbog unošenja toksičnih fitoplanktonskih organizama), iako u Hrvatskoj još zakonski nije regulirano pitanje balastnih voda. Ne manje važno je i pitanje sigurnosti plovidbe velikih tankera, havarije koje mogu Jadran učiniti mrtvim morem, a za što se odgovornost nastoji prebaciti samo na brodare.

Pritajiti se mogu i pokazatelji koji upozoravaju na nužnost izgradnje instalacija za obradu inertnih plinova (što se oslobađaju pri ukrcaju nafte), a koja bi se željela izbjeći. Tako svi zagađivači nastoje izbjeći ono što njihov projekt poskupljuje i čini ga manje profitabilnim. Zato uvijek stradava okoliš!

A tajne pokazuju svoje pravo lice koje se ne da sakriti. Nije tajna, naravno, da se projekt Družba Adria stalno pokušava »spasiti« pred za njim »tajno« zainteresiranim Slovencima i Talijanima (iako još nemaju svoju spojnicu na slavni naftovod) što će nam, za razliku od južnijih susjeda (Crne Gore, Albanije i Grčke) koji, čini se, te adute još skrivaju, preuzeti posao stoljeća!

U spletu svih tih tajnovitih okolnosti trebalo bi ipak sve karte staviti na stol. A prva je svakako već sada sporna Studija iz koje poput nafte ipak polako cure razne tajne.