|
Druzba Adria je
najopasniji projekt koji nam se pokusava podvaliti
http://www.croatianworld.net/CROWNframes.htm?/Letters/4133.htm
Dame i gospodo,
Ako ne reagramo - nemojmo plakati u 2010 + !
Znamo da ste upoznati sa situacijom i da nikom nije
(politicki) lako,
ali ako MI svi zajedno ne reagiramo, pa TKO ce ?
Kao fizicar garantiram: nema 'formule' protiv
havarije tankera ...
a dalje razmislimo svatko za sebe, pa regirajmo po
savjesti ...
Srdacan pozdrav svima uz najbolje zelje,
Davor Pavuna
http://ipmc.epfl.ch/page31440.html
---------------------------------------------
Dr Mike Papic wrote:
Potaknut jucherashnjim potpisivanjem ugovora sa
Ukrajinom o plovidbi na nashim unutrashnjim plovnim
putovima i razgovarom o projektu Druzhba Adria
zhelim istachi slijedeche:
Omishalj nije u Kvarneru kako mnogi pishu, nego u
Rijechkom zaljevu od kojega se produzhuje i Bakarski
zaljev. Poznatija mjesta/ljetovalishta na obalama
Zaljeva su Moshchenichka Draga, Medveja, Lovran,
Ichichi, Opatija, Rijeka, Kostrena, Bakar,
Kraljevica, Omishalj, Njivice i Malinska, s ukupnim
puchanstvom od oko 200,000. U svim tim mjestima more
je vech zagadjeno do te mjere da je lani u nekima (Opatiji
i Bakru npr.) kupanje bilo zabranjeno. Povrh toga,
obala okolo Omishlja, Kostrene i Bakra je vech
opustoshena i razorena (devastirana).
Neki tvrde da je tankerski transport nafte morem
operacija niskog rizika, ali svi se slazhu da
postoje opasnosti od veche ili manje havarije.
Sjetimo se nedavnih havarija i ogromne shtete u
Aljaskanskom i Biskajskom zaljevu, koji su daleko
vecha i otvorenija mora od Jadrana (Rijechki zaljev
je Liliputanac u usporedbi) i obale su im puno
slabije naseljene. Koliki rizik je prihvatljiv i
profitabilan za gusto naseljeni Rijechki zaljev?
Jedna havarija u 100, 150 ili 200 godina? Shto
znache "veche i manje kolichine" nafte? Zar manje
kolichine nisu shtetne i mogu se slobodno izlijevati
u more? Za Rijechki zaljev mali izljevi nafte
prilikom pretakanja su dovoljni da ga zagade. On je
vech zagadjen. Zato bi bilo uputnije razmishljati o
tome kako ochistiti zagadje! ni Rijechki zaljev i
obnoviti obalu, nego o okolnostima pod kojima bi se
moglo tolerirati dodatno razaranje obale i dodatno
zagadjivanje, i koliki rizik bi bio prihvatljiv.
Vech postojechi rizik havarije na Jadranu zbog
talijanskih operacija ne mozhe biti opravdanje za
njegovo povechanje proshirenjem hrvatskih. To je
kriva logika. Jednako tako, izlijevanje balastnih
voda u drugim lukama ne opravdava nova izlijevanja u
Omishlju.
Takozvane balastne vode su prava prijetnja i realna
opasnost za nashe more. Bez obzira jesu li zauljene
ili nezauljene, one smrde. Osim toga, balastnim
vodama iz dalekih luka moguche je donijeti strane
organizme koji mogu shtetno promijeniti floru i
faunu nashega mora. Kako bi se npr. sprijechilo
shirenje agresivnih zebrastih shkoljki koje su
zagadile dijelove mnogih obala u svijetu i stvaraju
nepremostive i jako skupe probleme. Treba znati
kakva bi bila obrada balastnih voda prije
ispushtanja u more i gdje bi se ona provodila.
Takodjer, izmjene balastnih voda na ulazu u Jadran
ne rjeshavaju nishta, jer gdje se vrshi izmjena tu
se stvara problem koji che kad-tad stichi u Jadran,
pogotovo kad ne postoje medjunarodni propisi ili
upute za manipulaciju balastnim vodama.
Postavlja se pitanje kolika bi bila materijalna
shteta zbog unishtenja turizma, ribarstva i okolisha
u Rijechkom zaljevu u usporedbi sa profitom od JANAF-a,
a kolika tek socijalna shteta puchanstvu toga kraja.
Industrija izgradjena u tom kraju za vrijeme
Jugoslavije (rafinerija, termoelektrana, DINA,
koksara, chadjara) ne samo da nije donijela vishi
materijalni standard, vech je srozala kvalitet
zhivota i zdravlje puchanstva u kraju, a da o
estetskom izgledu obale i ne govorimo. Vinogradi su
propali, tunere su nestale, kampovi se zatvorili,
ljudi su ostali bez posla, kvalitet zraka se
pogorshao, bolesti dishnih organa se proshirile,
duhovno raspolozhenje naroda se pokvarilo, ljudi
samo "njurgaju".
Rizik katastrofe se mozhe smanjiti, ali shto nam
vrijedi manji rizik, ako riskiramo unishtenje nashe
najveche nacionalne vrijednosti? I nije u pitanju
samo more, vech svo puchanstvo i sva flora i fauna
toga kraja.
Postoji vishe teorija donoshenja odluka i razlichti
modeli koji se rabe kod odluchivanja.
Pojednostavljeno recheno, u odluchivanju treba
provesti kompletnu analizu situacije i istovremeno
razmotriti sve aspekate problema (eng. system
analysis). Tako, kad se donose odluke o velikim,
znachajnim i skupim projektima treba provesti
analizu rizika i procijeniti ochekivanu vrijednost
operacije (eng. risk analysis and expected value
calculation), u shto ulaze razmatranja i dobiti i
gubitaka od projekta. Zatim se donose odluke koje ne
trebaju biti bazirane na ochekivanoj novchanoj
vrijednosti, nego na ochekivanom zadovoljstvu i
koristnosti. Dakle, donose se odluke koje imaju
pozitivno ochekivano zadovoljstvo i koristnost, a ne
bezuvjetno pozitivnu novchanu vrijednost. Time se
bavi teorija koristnosti (eng. utility theory) i za
takve analize treba zaposliti specijaliste koji to
znadu raditi. Manageri onda donose odluke bazirane
na dobivenim savjetima i vlastitom iskustvu.
Rizik (vjerovatnost) havarije sam po sebi nije
zadovoljavajucha mjera prihvatljivosti projekta -
treba razmotriti i posljedice udesa. Treba znati
ochekivanu frekvenciju udesa, velichinu udesa,
kolika je cijena chishchenja nakon havarije, vrijeme
oporavka, trajni gubitci, stalno popratno
zagadjivanje, cijena kontrole zagadjivanja i
odrzhavanja okolisha, itd. Treba ocijeniti shto se
dobiva, a shto gubi u konachnoj liniji, na dugu
prugu. Za to treba detaljna provedbena studija (eng.
feasibility study) s analizom troshkova, beneficija
i gubitaka (eng. cost/benefit/loss analysis), i
studija utjecaja na prirodni okolish i drushtvo
(eng. environmental/social ipact study) sa ocjenom
rizika vs. posljedica za sve faktore. Koji bi utjeca!
j bio na, recimo, kvalitet zhivota puchanstva ili na
u Europi jedinstvenu Cresku koloniju bjeloglavih
supova? Ljudi koji tamo zhive moraju bezuvjetno biti
ukljucheni u proces odluchivanja.
Rijechki zaljev je mali, gusto naseljeni zatvoreni
zaljev, u velikoj mjeri vech zagadjen. U Zaljevu
vishe nema tunera (Martinjshcica, Srshchica, Bakar,
Bakarac, Kavranich, Carovo, Grabrova, Omishalj).
Vinogradi su nestali (Bakarska vodica). More je
osiromasheno. Obala u Omishlju, Kostreni i Bakru je
odbojna. Turizam je opao (Opatija je nekad bila
ravna Dubrovniku). I to su samo neki faktori. Nasha
je srecha shto je kapacitet JANAF-a korishten manje
od 30%, inache bi bilo josh gore. Odluka o Druzhbi
Adriji se ne smije donijeti olako - idemo,
profitirat chemo. Pitajmo se, u chemu i za koju
cijenu.
Dr. Ing. Marijan Papich (Doktor prirodnih znanosti,
manager i konzultant)
------------------------------
Dragi Dr Papic,
Imate potpuno pravo.
Druzba Adria je najopasniji projekt koji nam se
pokusava podvaliti. Svi Vasi argumenti stoje.
Devastacija Kvarnera je vec poodmakla. Ovo bi nam
htjeli uvaliti Mesic i njegovi.Racan i Granic
pokusali su prodati hrvatsko more Slovencima.
Poslusajte Rupela kako se poziva na neostvareni
Racan-Drnovsekov sporazum izdaje hrvatskih
nacionalnih interesa. Nadam se da ce premijer
Sanader, ministar Kalmeta i Hrvatski Sabor znati
donijeti prave odluke. More je jedna od nasih
najvecih vrijednosti - od Tomislava do nasih dana.
Moramo sacuvati cistim nas hrvatski Jadran. Inace
nam prijeti veliki gubitak. Zloglasni de Michelis,
kojeg dobro poznajem iz vremena kad mi je bio ljut
protivnik dok sam se borio za medjunarodno priznanje
nase Republike Hrvatske, nedavno je izjavio kako
Hrvatsku treba cim prije primiti u Europu pa ce Mare
Adriatico postati opce, dakle prije svega njihovo s
njihovom velikom ribarskom flotom u Jadranu.
Nazdravlje! A mi srljamo u Europu glavom bez obzira
...
Zvonimir Separovic
autor DEKLARACIJE O MORU HRVATSKOM koju su potpisali
gotovo svi akademici, profesori, strucnjaci za more,
pomorsko pravo i zastitu okolisa.
Jos jednom HVALA Vama i svima koji ce ovo barem
htjeti procitati.
|
