U studenom 2002. godine,
200 kilometara od
španjolske
obale,
potonuo je tanker «Prestige». Tanker
je prevozio 77 tisuća tona teškog ulja
niske hlapljivosti, koje se, zbog
nesreće, izlilo u more i prouzročilo
ekološku i gospodarsku katastrofu u
Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj.
Mjesec dana kasnije u Zagrebu su
predstavnici Hrvatske vlade potpisali
Sporazum o podršci projektu
integracije naftovoda Družba Adria.
Prema tom projektu, od 2004. bi se
godine
ruska nafta
trebala izvoziti
preko Omišlja
na svjetska tržišta. Prve godine
prevozilo bi se pet milijuna tona
nafte, a u kasnijoj fazi 15 milijuna
tona nafte godišnje, odnosno u
Jadransko more uplovljavalo bi svake
godine više od 200 tankera. Prema
izjavama iz Jadranskog naftovoda (Janaf),
tankeri neće biti normalnih veličina,
već će se koristiti takozvani
supertankeri
golemih nosivosti!
Potpisivanje tog sporazuma izazvalo je
prosvjede nevladinih udruga za zaštitu
okoliša, okupljenih pod nazivom Zeleni
forum, te stručne i šire javnosti (peticiju
protiv projekta Družba Adria potpisalo
je dosad više od pedeset tisuća
građana). Dr. sc. Marko Branica,
znanstveni savjetnik instituta «Ruđer
Bošković» i dobitnik amsterdamske
nagrade za okoliš, smatra slučaj
alarmantnim, dok profesor ekologije
dr. sc. Kazimir Kauzlarić iz Rijeke
naziva taj sporazum protuzakonitim
aktom, uz ostalo i stoga što
nije bilo prethodne izrade studije o
utjecaju na okoliš.
Uglavnom, svi opravdano smatraju da se
zbog očekivanog povećanja tankerskog
prometa na Jadranu, znatno povećava i
rizik od nesreća.
Izlijevanje
veće količine
nafte samo s jednog od dvjestotinjak
najavljenih tankera izazvalo bi
neprocjenjivu štetu
morskom ekosustavu, ribarstvu i
turizmu.
Drugi veliki problem odnosi se na
zbrinjavanje i ispust balastnih voda,
koje
brodovi moraju koristiti kako bi
sigurno mogli ploviti. Svih
dosadašnjih godina tankerima, kojima
se u Omišalj dovozila nafta, nakon
iskrcaja prazni su se spremnici punili
balastnom vodom iz jadranskog mora,
dok će sada uslijediti obratan
postupak.
Prekooceanskim megatankerima
projekta Družba Adria
donosit će se balastna voda iz dalekih
mora koja su po biološkom i kemijskom
sastavu bitno drukčija od Jadranskog
mora
pa postoji opasnost od uništavanja
domaćeg ekosustava i biološkog svijeta.
Dok je opasnost od nesreće tankera
potencijalna, opasnost koju donose
balastne vode vrlo se teško ili gotovo
uopće ne može izbjeći. Predsjednica
uprave Janafa Vesna Trnokop-Tanta
očekuje da će tankeri, koji bi
sljedeće godine iz Omišlja odvozili
rusku naftu, donositi više od milijun
tona balastnih voda sumnjivog
podrijetla!
Takve balastne vode redovito sadrže
otpadnu prljavu vodu, strane morske
organizme u različitim razvojnim
stadijima, meduze, toksične alge,
bakterije, viruse, razno neživo smeće,
kanalizacijski otpad iz polaznih luka,
kemikalije...
Poznat je slučaj želatinozne ktenofore
koja je prije desetak godina prenesena
balastnim vodama iz Velikih jezera (Sjeverna
Amerika) u Crno more, zbog čega je
stradalo tamošnje ribarstvo (http://www.caspianenvironment.org/mnemiopsis/).
Prema riječima Adama Benovića,
specijalista za ekologiju mora, još
nitko u znanstvenom svijetu nije
uspješno riješio zbrinjavanje
balastnih voda.
Poseban problem,
o kojem se rijetko ili uopće ne govori
u javnosti,
predstavljaju
organokositreni spojevi (npr.
tributil-kositar ili TBT) i drugi vrlo
otrovni spojevi kojima se na tankerima
premazuju dijelovi koji su stalno u
vodi.
Takvi biocidi («antifoulanti»)
sprječavaju obrastanje podvodnog
dijela trupa živim organizmima.
Njihovo antivegetativno djelovanje je
najizraženije na površini broda, ali
polaganim otapanjem tih spojeva u moru
dolazi do neželjene, ali neizbježne
kontaminacije čitavog morskog
ekosustava. Smatra se da su
organokositreni spojevi
najotrovniji spojevi koje čovjek
svojim djelovanjem ispušta u more.
Otkriveno je da uzrokuju pomor morskih
puževa, kamenica, školjaka, alga,
gomilaju se u morskim sedimentima, ali
i u cjelokupnom prehrambenom lancu
morskog biosustava. Kod riba i morskih
sisavaca uzrokuju poremećaj imunog
sustava. Pri vrlo niskim
koncentracijama (3-5 nanograma po
litri; nanogram je milijunti dio
miligrama!) izazivaju hormonalne
poremećaje kod morskih organizama,
zbog kojih kod ženki dolazi do razvoja
muških spolnih organa (tzv. «imposeks
efekt») i do neplodnosti čitavih
populacija.
Upravo je zbog toga propao uzgoj
kamenica u francuskom zaljevu Arcachon
u kojem se godišnje proizvodilo i do
15 tisuća tona kamenica! Francuska je
postala prva zemlja u kojoj je
zabranjena upotreba organokositrenih
spojeva, a ubrzo su uslijedile zabrane
i u drugim zemljama čitavog svijeta.
Međutim, te se zabrane odnose samo na
brodove dužina manjih od 25 metara, pa
se tankeri i dalje premazuju tim
otrovnim spojevima. Waldock i
suradnici procijenili su se da pri
običnom postupku čišćenja tankera u
luci oslobađa u more od sto do tisuću
grama tributil-kositra (Env. Techn.
Lett. 1988,9,999).
U posljednjih desetak godina hrvatski
su znanstvenici objavili jedan jedini
ozbiljan rad o toksičnosti
tributil-kositra (Ozretić i suradnici
u časopisu Chemosphere 1998, 37,
1109). Stoga ne čudi šutnja o tim vrlo
otrovnim spojevima koji zagađuju ona
mora kojima plove tankeri.
Postoji niz drugih problema u vezi s
projektom Družba Adria o kojima se
javnosti uskraćuju informacije. Tako,
naprimjer,
u Ministarstvu zaštite okoliša ne
znaju bavi li se netko problemom
zbrinjavanja inertnih plinova koji
izlaze iz tankera tijekom ukrcaja
sirove nafte.
Osim toga, projektom se predviđa da se
nafta transportira 25 godina starim
naftovodom, koji je posljednjih deset
godina loše održavan.
U Primorsko-goranskoj županiji
trasa naftovoda prolazi kroz vrlo
propusno područje krasa, jedno od
glavnih slivnih područja
za opskrbu cistom pitkom vodom...
Konačno,
poznat je problem ruske nafte koja je
niske razine kakvoće i nije sklona
mikrobiološkoj razgradnji na površini
mora.
Upravo takvu naftu prevozio je
potonuli tanker «Prestige»...
Postovana, postovani,
posaljite na sto vise adresa ovo pismo!
Zelite
li se ukljuciti, pogledajte
www.ekologija.net
