Od svibnja
2002.g. prošlo je više od dvije godine
kada sam javno u tisku u 10 pitanja
Upravi Janaf-a označio ovaj projekt kao
visoko rizičan i nisko profitabilan i uz
to kao regionalni projekt u kojem samo
Hrvatska skupo plaća i izlaže se riziku
da bi Rusija sa svijetom ostvarivala
goleme profite na račun našeg najvećeg
resursa-Jadranskog mora. Sada kažu da je
to i europski resurs. U tom tekstu, ali
i poslije u dopisu Janaf-u i nadležnim
ministarstvima izrazio sam sumnju u
kvalitet cjevovoda koji je jedno vrijeme
bio bez katodne zaštite, a osobito za
vrijeme rata bio je nedovoljno zaštićen.
To je naročito značajno za trasu
naftovoda kroz Gorski kotar, to
jedinstveno kraško područje koje iz svog
podzemnog aquifera snabdijeva vodom
cijelu Primorsko-goransku županiju, a
time i turizam koji godišnje ostvaruje
800 mil. $, što je prema 30 mil. $
Janaf-ovog prihoda za transport 15 mil.
t nafte godišnje-zanemarivo! U to
vrijeme, 2002.g., sam na te rizike
upozorio i Hrvatske vode i Zavod za
prostorno uređenje Primorsko-goranske
županije. Naveo sam podatak da je
Janaf-ov naftovod već u tri navrata imao
akcidente na cjevovodu i zagadio
vodotoke. Spomenuo sam i sumnju ima li
Janaf uopće vodopravnu dozvolu za cijelu
trasu i objekt u cjelini, ali na to
nikada nisam dobio odgovor. Ipak su
napravljene kontrole cjevovoda, ali osim
novinske vijesti da je sve uredu,
podatke vjerojatno nitko nije vidio, a
vrlo je vjerojatno to proglašeno vojnom
tajnom. Drago mi je da sam danas dočekao
da je to postalo prvorazredno političko
pitanje o kojem će se vjerojatno
odlučivati nakon rezultata studije i
izvještaja Komisije za procjenu utjecaja
na okoliš u Saboru i na referendumu.
Danas, 28. prosinca, ponovno je
objavljeno puknuće cjevovoda i zagađenje
rijeke Pakre sa istjecanjem nepoznate
količine nafte. Odmah je reagirao glavni
vodopravni inspektor, gospodin Makvić,
koji objavljuje kao i uvijek dosada da
nema nikakve opasnosti, zagađenja
vodotoka i izvora pitke vode. To je vrlo
vidovit stručnjak koji može već danas
znati što će biti nakon mjesec i više
dana što nafta prodire kroz tlo i putem
vodotoka. Sada pozivam glavnog državnog
inspektora da objavi sva dosadašnja
zagađenja Janaf-a radi puknuća naftovoda
i moguće štete, a i drugih velikih
zagađivača primjerice, rafinerija i
kožara, te što je uništilo vodonosnik
desnog zaobalja Save koji je trebao
snabdijevati građane Zagreba sljedećih
stotinjak godina. Također bih molio da
obavijesti građane o rezultatima svojih
prijava i intervencija. Bojim se da ćemo
malo duže čekati na te podatke, jer se
glavni vodopravni inspektor Republike
Hrvatske više bavi «gašenjem požara» i
organizacijom stručnih ekskurzija (što
vrlo dobro znaju u Hrvatskom društvu za
zaštitu voda), a manje zaštitom onoga
što mu je u Hrvatskoj povjereno, a što
je građanima Hrvatske najvažniji resurs,
a to je zdrava pitka voda.
S poštovanjem,
Stjepan Nikolić, dipl.
ing. kult. tehn.
