|
----Original Message-----
From: Hrepic, Zdeslav
Sent: Tuesday, February 04, 2003 12:19 PM
Subject: DRUZBA ADRIA = NESPOSOBNOST I KORUPCIJA
Dragi prijatelji,
da bi se upoznali
s vladinim projektom "druzba adria", mozete
procitati tekst na stranici:
http://www.ekologija.net/okolis/druzbadria.htm
Nametanje neprihvatljivo velikog rizika zagađenja
Jadrana, najvrijednijeg prirodnog resursa Hrvatske,
kako bi se ostvarila dobit sigurno manja od dobiti
jednog većeg turističkog naselja na obali, odraz je
nesposobnost u osmišljavanju kvalitetnog razvoja kao
i korumpiranosti ne samo u naftnom sektoru, nego i u
politickom vrhu Hrvatske.
Proslijedite mail i prosirite informaciju!
Pored ove sulude ideje s naftom i tankerima od
koje svi u Hrvatskoj osim njenih korumpiranih
mocnika imaju samo neizmjerljivu stetu, zasluga
hrvatske "druzbe VLADriA" je i:
- povecavanje dopustenih granicnih vrijednosti
emisija stetnih i otrovnih tvari za zagadjivace,
- spaljivanje stranog opasnog i komunalnog otpada u
Hrvatskoj,
- javni i tajni uvoz i deponiranje nuklearnog
otpada,
- prodavanje izvora pitke vode,
- pretvaranje cementara u spalionice otpada,
- ….
Budite obavijesteni i proaktivni jer upravo oni
koji bi Hrvatsku i njene stanovnike trebali stititi
od svega navedenoga, nazalost nam intezivno i
beskrupulozno rade o glavi.
Iskreno,
Zdeslav
////////////////////////////////////////////////////
Izdvojeno iz teksta na navedenoj stranici:
///////////////////////////////////////////////////
Količine nafte predviđene u projektima DružbAdria
jamstvo su da bi Omišalj mogao postati jednom od
triju najvećih kotizacijskih luka u Europi.
Uključenjem Janafa u te projekte omogućio bi se
tranzit od 30 milijuna tona nafte na godinu. JANAF
je projektiran i građen u razdoblju od 1974. do
1979. godine kada počinje transport nafte za domaće
i inozemne korisnike.
Od 27. srpnja 1993. godine JANAF je dioničko
društvo. Vlasnici dionica su (travanj 2002.):
- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 50,54%
- Republika Hrvatska 21,73%
- INA - Industrija nafte Zagreb - 16,00%
- Mali dioničari - 11,73%."
Da bi prve količine nafte krenule do Omišlja,
potrebno je uložiti 20 milijuna dolara. S obzirom na
to da se projektom DružbAdria predviđa daljnji rast
transporta na deset, potom i 15 milijuna tona,
daljnja ulaganja zahtijevat će do 60 milijuna
dolara.
Lord David Owen, nekadašnji britanski ministar
vanjskih poslova koji se na ovim prostorima pamti
kao neuspješni posrednik u ranoj fazi rata na
području bivše Jugoslavije, postao je direktor
londonske podružnice druge po veličini ruske naftne
kompanije Yukos, zadužene za transport ruske nafte
kroz naftovod DružbAdria do hrvatske luke Omišalj.
"Lord mirotvorac" kako su ga s ironijom nazivali na
ovim prostorima, u Yukosu će, između ostalog, raditi
na međunarodnim akivizicijama, poglavito za područje
Jugoistočne Europe i Balkana. Osim toga, Yukos je
manjinski suvlasnik mađarskog MOL-a, ozbiljnog
pretendenta za kupnju INA-e ali i naftne industrije
Srbije. Kako se iza MOL-a preko razno-raznih fondova
krije upravo ruski kapital koji omogućava širenje
mađarske kompanije na susjedna tržišta, za očekivati
je da se hrvatska INA, a ni Jadranski naftovod, koji
su pred privatizacijom, neće moći oduprijeti
nametnutoj ekspanziji ruskih naftnih kompanija, koje
često koriste fiktivna imena navodnih američkih
tvrtki.
A o načinu na koji preuzimaju tržišta, pri čemu se
ne preza ni od korupcije, fizičkog nasilja te
krivotvorenja podataka, govori i najnovija tužba
kanadske tvrtke Norex Petroleum protiv američkih
tvrtki Access Industries i Renove koji su dioničari
treće po veličine ruske tvrtke Tjumenska naftna
kompanija (TNK), čiji je potpredsjednik Davor Štern.
S obzirom na okolnosti, novu svjetsku politiku
diktirat će upravo najjači proizvođači nafte, a
hrvatska Vlada pod okriljem koalicijskih
prepucavanja energetski sektor nespreman gura u
privatizaciju, bez objave javnog natječaja ili
mogućnosti da se vrijednost tvrtki najprije provjeri
kotiranjem na burzi.
Za slučaj havarije tankera i bilo kojih drugih
izvanrednih stanja u Hrvatskoj nema cjelovitog
sustava zaštite i spašavanja. Balastne vode ugroziti
će naše »najljepše more na svijetu«, jer jedna mala
želatinozna ktenofora (Mnemiopsis sp.)koja je prije
desetak godina bila iz Velikih jezera (SAD)
prenesena u Crno more potpuno je uništila tamošnje
ribarstvo. U Hrvatskoj dosad nitko o tome ne vodi
računa, a nažalost pokušaji obavješćivanja
mjerodavnih nisu urodili plodom. Balastna voda se
mora koristiti u svim brodovima jer bez nje brodovi
ne mogu sigurno ploviti – lako bi se prevrnuli ili
raspuknuli. U manjim brodovima koristi se krut
balast (kamenje, željezo, olovo), a u većim tekući
(voda kojom plovi brod). Ali kad prazan plovi da bi
ukrcao teret, u balastne tankove prethodno mora
ukrcati balastnu vodu. Na mjestu ukrcaja, najčešće u
samoj polaznoj luci, voda je obično prljava, pa se
osim nečistoća koje su u njoj, ukrcavaju i
najrazličitiji živi organizmi u svim njihovim
razvojnim stadijima. Kada takav brod doplovi u luku,
najčešće istodobno s ukrcajem tereta izbacuje i
balastne vode, odnosno sve što je upumpao na mjestu
ukrcaja balasta. A to su za ekosustav na mjestu
iskrcaja najčešće potpuno strani morski organizmi,
ponekad toksične alge, bakterije, virusi i razno
neživo smeće, tako bi u Jadran, moglo dospijevati
oko milijun prostornih metara neželjena, a možda i
opasna otpada.
Dogodi li se kakva havarija na kojem od ogromnih
tankera koji bi trebali u velikom broju početi od
proljeća 2004. godine ploviti Jadranskim morem,
šteta bi mogla biti nesaglediva i praktički
neprocjenjiva (puno vise od godišnjeg prihoda od
turizma, koji je sada na razini oko 4 milijarde
dolara - dakle oko 80 puta vise od prihoda od
transporta nafte).
Hrvatska bi u tom slučaju zadugo ostala i bez čiste
obale i mora i bez prihoda od turizma. Kome je u
interesu kockati se sa sudbinom svih nas i sa
sudbinom Jadranskog mora? Tko sebi uzima pravo bez
znanja javnosti stavljati na kocku najvrjedniji
prirodni resurs s kojim Hrvatska raspolaže?
Valja znati: čak i da se nikakva havarija ne
dogodi, sami tankeri vrlo onečišćuju more otpadnim
tvarima, te trajno narušavaju prirodnu ravnotežu
života u moru balastnim vodama.
Ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja RH ,
Božo KOVAČEVIĆ u jednom od intervjua u vezi
DruzbAdria , napomenuo je , između ostalog: " Svaki
je naftovod opasan, takvi su rizici mogući. U
najosjetljivijim područjima trebaju biti provedene
najjače mjere zaštite. Sve što mogu reći je da to
jest rizik, ali gotovo da nema tako velikog objekta
koji nije rizičan.
Informiranje o energetici pokazuje da je ono
katastrofalno površno i da javnost, pa i stručnjaci
često ne mogu ući niti u trag "poslovanju´
političara koji vladaju tim sustavima. To stvara
dojam da su ti sustavi već "privatizirani", a oni
vlasnici.
Bez objektivna informiranja javnosti o energetici ne
može biti njena suvisla vođenja i nužna sniženja
prekomjerno visokih cijena energenata. Ipak, ostaje
otvoren još jedan golem problem, a taj je tko će
osposobiti bahate i nekompetentne političare koji
njome vladaju da daju smislene odgovore?
ZA OBRANU JADRANSKOG MORA I OKOLIŠA!!!, POZIVAMO
SE NA:
1. Ustav Republike Hrvatske, u kojem je:
- čl. 3. - "očuvanje prirode i čovjekova okoliša"
jedna od najviših vrednota
- čl. 69. – “Svatko ima pravo na zdrav život.
Državava osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je
dužan u sklopu svopjih ovlasti i djelatnosti osobitu
skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i
ljudskog okoliša.”.
2. Međunarodne ugovore koje je potpisala
Republika Hrvatska:
- Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od
onečišćenja (Barcelona, 1976.)
- Protokol o sprečavanju onečišćenja Sredozemnog
mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i
zrakoplova (Barcelona, 1976.)
- Protokol o suradnji i borbi protiv onečišćenja
Sredozemnog mora naftom i drugim štetnim tvarima u
slučajevima opasnosti (Barcelona, 1976.)
- Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od kopnenih
izvora onečišćenja (Atena, 1980.)
- Protokol o posebno zaštićenim područjima
Sredozemnog mora (Geneva, 1982.)
- Konvencija o sprečavanju onečišćenja mora
izbacivanjem otpadaka (London, 1982.)
- Hrvatsko-talijansko-slovenski sporazum o suradnji
na zaštiti Jadranskog mora i obalnih područja od
onečišćenja (1974.)
- Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja
uslijed istraživanja i iskorištavanja
epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog
podzemlja (Madrid, 1984.)
3. Zakon o zaštiti okoliša:
- Načelo preventivnosti, čl. 11.
- Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih izvora i
biološke raznolikosti, čl. 12.
- Načelo zamjene ili nadomještanja drugim zahvatom,
čl. 13.
- Načelo cjelovitosti, čl. 14.
- Načelo poštivanja prava, čl. 15.
- Načelo javnosti i sudjelovanja, čl. 17.
- Javnost podataka o okolišu, čl. 49.
- Odgovornost za onečišćavanje okoliša, čl. 50.
SMATRAMO da:
- je sporazum o transportu nafte preko Hrvatske
direktno pomaganje svjetskoj terorističkoj vojsci
Amerike, koja puni ratni pogon jeftino kupljenom
naftom
- su Sporazum o DružbAdria, rad Janafa, informiranje
i odlučivanje o okolišu i energetskom sustavu,
prepušteni ne-stručnjacima političarima, a ne
stručnim i radnim skupinama nepotplativih
znanstvenika,
- u Hrvatskoj nema nikakvog organiziranog sustava za
zaštitu stanovnika, dobara i okoliša za slučaj
izvanrednih stanja,
- će balastne vode ugroziti naše »najljepše more na
svijetu« šteta bi mogla biti nesaglediva i praktički
neprocjenjiva
- su time političari (Vlada i predsjednik RH)
sklopili privatni posao na štetu hrvatskih građana i
njihova okoliša i prirode, i nastavili kolonizaciju
Hrvatske, po neokolonijalnom modelu
- političari nisu dobili vladajući mandat za ovakve
projekte rasprodaje i kolonizacije Hrvatske
OBZIROM DA JE NAVEDENIM UGROŽENA NACIONALNA
SIGURNOST , ZAHTIJEVAMO:
* poništavanje Sporazuma DružbAdria
* odgovornost i očitovanje Vlade i predsjednika RH
* hitno saborsku raspravu o Sporazumu DružbAdria,
budućnosti energetskog sustava i
sustava zaštite okoliša, stanovnika dobara i okoliša
* saborsku raspravu o prestanku pomaganja hrvatske
Vlade američkom ratno-naftno profiterskom
haračenju po Zemlji
Ovaj tekst će biti poslan svim medijima,
odgovarajućim domaćim i međunarodnim nevladinim
organizacijama i institucijama, Europskoj Uniji,
nezavisnim stručnjacima za energetiku i okoliš,
ministrima za okoliš zemalja potpisnica Sporazuma
DružbAdria.
Napomena: Tekst je sastavljen u suradnji sa
domaćim stručnjacima za energetiku i okoliš, na
temelju podataka, njihovih objavljenih i
neobjavljenih radova i zaključaka, a u suradnji sa
domaćim i međunarodnim aktivista za okoliš !
21. siječnja 2003.
1. Osječki zeleni – slobodni pokret |