ŠIBENIK - Projekt sibirsko-jadranskoga naftovoda, na trasi od Samare do Jadrana, dug više od 3000 kilometara, s prekrcajnim terminalom u Omišlju, trenutačno je povuci-potegni, jer konačne odluke još nema, iako je sve spremno da najnečistija sirova nafta na svijetu već sutra poteče do hrvatske obale.
 

Sporazum grupacije Družba Adria (šest zemalja i Rusija) o otvaranju terminala na Omišlju od studenoga 2002. godine, kojem je pristupila i Hrvatska kao jedan od glavnih čimbenika u tom lancu, trenutačno je u stanju mirovanja.

On ima svoje snažne zagovornike u naftnome lobiju, u dijelu struktura vlasti, pa i u Saboru, posebno u Odboru za zaštitu okoliša, kojem je na čelu Slavko Linić.

No, sve više pomorskih, brodarskih i ekostručnjaka, nevladinih druga, te javnih osoba i intelektualaca, ustaje protiv projekta koji bi permanentno uništavao ponajprije more srednjega Jadrana.

Trenutačno je sve na vagi uoči javne rasprave o ekološkoj studiji utjecaja naftovoda i cijeloga projekta na širi okoliš, koja je dovršena prije desetak dana. Stručnjaci se pribojavaju, da ona nije objektivna i da krije mnoge zamke, pa se čine napori, posebno u široj javnosti, da se ukaže na pogubnost projekta Družba-Adria koji na cijeli naš ekološki sustav Jadrana vreba kao zloduh iz boce.

O tom problemu u Šibeniku je na jednoj tribini govorio i Vjeran Piršić, predsjednik udruge "Eko-Kvarner", koja iza sebe ima Odbor za zaštitu Jadrana sastavljen od brojnih uglednika, akademika, stručnjaka i svih ekoudruga u Hrvatskoj.

Od osam golemih opasnosti koje prijete puštanjem u rad sustava naftovoda Družba-Adria, prema procjeni stručnjaka, tri su najveće koje bi mogle ugroziti Jadransko more: moguće havarije golemih tankera, ispuštanje njihovih balastih voda, te razvijanje plinova sumporovodika i kancerogenih ugljikovih spojeva.

Stručnjaci predviđaju da su havarije starih tankera od 200 tisuća tona u malome moru i te kako moguće, posebno o osjetljivu srednjem Jadranu.

Osim toga, ako je predviđeno da se godišnje u Omišlju prekrca deset milijuna tona sirove nafte, brodovi bi u naše vode unosili i do pet milijuna tona balastnih voda koje bi, iz tehničkih razloga izbacivali upravo najviše u šibenskome akvatoriju i to oko Žirja i pod Kornatima!

Čak 8000 štetnih sastojaka, otrova, spojeva i organizama iz dalekih mora tako bi dospijevalo i u jedan od najatraktivnijih hrvatskih nacionalnih parkova.

Te grdosije, kažu stručnjaci, ne bi imao tko nadzirati, jer Hrvatska nema ni obalne straže, a ni drugih tehničkih mogućnosti da na moru te brodove drži pod kontrolom.

Ne bismo bili u stanju ustanoviti jesu li, u međuvremenu, oceanske vode balasta u tankerima, kako je toboža predviđeno, zamijenjene onima iz sredozemlja ili čak iz južnoga Jadrana. Upozoreno je i na pojavu u Crnome moru, a posebno Azovskome, gdje je ispuštenim balastnim vodama, desetkovan ili uništen biljni i životinjski svijet.

Rusija želi pošto-poto, a za što se odlučno zalaže i sam predsjednik Putin, svoju najlošiju naftu preko Jadrana plasirati na zapadno tržište, pa je u tu svrhu u Hrvatsku dolazio i njegov izaslanik, specijaliziran i za krizna područja, poput onoga u Čečeniji.

Radi svega, očekuje se snažna reakcija i iz Šibenika i njegovih otoka od ribara, vlasti, ekoloških udruga i predstavnika turizma.

Težnja je da se osnaži saborska inicijativama Tonča Tadića, da Hrvatska odustane od toga opasnoga projekta.

On bi, doduše, donosio oko 30 milijuna dolara prihoda godišnje (ali ne i dobiti), dok, primjerice, sam Kvarner od turizma utrži 80 milijuna.

A dogodi li se "Omišalj", čulo se na spomenutoj tribini, i Šibenik bi se mogao oprostiti od turizma, posebno nautičkoga u kojem drži četvrtinu hrvatskih kapaciteta.