Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila

Projektom se predviđa izvoz ruske nafte preko Hrvatske i istodobni »uvoz« više od 5 milijuna tona godišnje balastnih voda nepoznatoga podrijetla u ukrcajnu luku Omišalj. Ta predviđena količina balastne kaljuže veća je od količine balastnih voda koju »uvoze« sve talijanske luke zajedno (oko 4 milijuna tona na Jadranu)! Ispuštanje balastnih voda u luci Omišalj predstavljat će stalnu opasnost od nepovratnih štetnih posljedica posebno za područje Kvarnerskog zaljeva i Istre.

 

Balastne vode su vode koje koriste brodovi kako bi, kada ne prevoze teret, mogli sigurno ploviti. To posebno vrijedi za tankere koji u jednom smjeru redovito plove prazni, to jest umjesto nafte prevoze i do sto tisuća tona morske vode (!) koja se na kraju puta ispušta u ukrcajnim lukama. Svake se godine, zbog intenzivnoga pomorskog prometa, ispušta u lučka područja više od 10 milijarda tona balastnih voda. Ta golema količina balastnih voda predstavlja ključni i zasada nerješivi ekološki problem globalnog transporta nafte.

 

Alijeni iz tankera

Balastne vode redovito sadrže otpadnu nečistu vodu, strane morske organizme u različitim razvojnim stadijima, meduze, toksične alge, planktone, patogene bakterije, viruse, razno neživo smeće, kanalizacijski otpad iz polaznih luka, kemikalije... Smatra se da se svakodnevno tankerima prenosi više od 10.000 različitih morskih vrsta. Takva neprirodna i masovna distribucija organizama ugrožava ekologiju svakog mora u koje se ispuštaju balastne vode. Iako mnoge vrste organizama ugibaju tijekom tankerskog transporta, one otpornije ostaju žive te postaju vrlo prilagodljive i invazivne u novome morskom okolišu. U australskim lukama, naprimjer, identificirano je više od 250 stranih vrsta organizama koji su vrlo agresivni, koloniziraju novi prostor i potiskuju domicilne vrste. Tako je 1500 km2 australskog zaljeva Port Phillip doslovno zagušeno velikim kolonijama sjevernopacifičke zvjezdače. Biomasa tih zvjezdača (više od 100 milijuna jedinaka) veća je od ukupne mase svih zaljevskih riba! Taj je zaljev pred ekološkim kolapsom kakav je pogodio i Crno more kad je prije desetak godina iz Sjeverne Amerike balastnim vodama prenesena želatinozna ktenofora (Mnemiopsis leidyi). Taj se mekušac brzo razmnožava i uzrokuje nestašicu zooplanktona, zbog čega je riblji fond Crnoga mora naglo smanjen za čak 80 posto. Tamošnje ribarstvo je potpuno stradalo te crnomorski ribari zbog toga gube godišnje nekoliko milijuna dolara (Fish. Ocean. 1998, 7, 305). Ribarstvo je stradalo i u zaljevu San Francisca zbog biološke invazije azijskih školjaka (Potamocorbula Amurensis) čija gustoća naseljenosti mjestimično prelazi i 10.000 jedinaka po kvadratnome metru. Slični ekološki i gospodarski incidenti prijete obalama Francuske, Italije i Hrvatske zbog intenzivnog razmnožavanja tropskih alga (Caulerpa taxifolia i C. racemosa), za koje se također smatra da su unesene u mediteransko područje balastnim vodama iz prekooceanskih tankera.

Međunarodna pomorska organizacija (IMO), čiji je Hrvatska član od 1992. godine, sastavila je listu 10 najnepoželjnijih bioinvazijskih vrsta koje se tankerskim balastnim vodama šire po svjetskim morima (link). Te vrste uzrokuju biološko onečišćenje mora, narušavaju bioraznolikost lokalnog ekosustava, nanose velike štete ribarstvu i turizmu (procjene se kreću u milijardama dolara) te ugrožavaju i zdravlje ljudi. Nekoliko epidemija kolere u peruanskim lukama direktno je povezano s balastnim vodama (1991. godine oboljelo je više od milijun ljudi, a više od deset tisuća ih je umrlo).

Neodgovornost hrvatske struke

Za razliku od potencijalne opasnosti izlijevanja nafte u more ili nesreće tankera, ispuštanje balastnih voda je neizbježan događaj koji prati svako uplovljavanje praznog tankera u ukrcajnu luku. Dok se more zagađeno naftom s vremenom oporavlja, posljedice biološke kontaminacije mora balastnim vodama s vremenom postaju sve teže. Trenutno u svijetu ne postoji nikakvo rješenje za optimalnu ili zadovoljavajuću obradu i zbrinjavanje balastnih voda. Štoviše, globalni problem balastnih voda sve je ozbiljniji jer su ekološke, gospodarske i zdravstvene posljedice koje uzrokuju balastne vode sve više uočljive. Stoga je nedavno u Londonu održana diplomatska konferencija pod pokroviteljstvom IMO na kojoj je donijeta Međunarodna konvencija za kontrolu i upravljanje brodskih balastnih voda i sedimenata. Budući da razne fizičko-kemijske metode obrada balastnih voda ne postižu zadovoljavajuće rezultate, kao moguće rješenje tog problema predložena je izmjena balastnih voda tijekom plovidbe tankera na otvorenom moru (oceanu). Smatra se da izbacivanje balastnih voda na udaljenosti više od 200 milja od obale, i istodobno uzimanje nove balastne vode, smanjuje opasnost od biološke kontaminacije mora u području ukrcajne luke. Međutim, mnogi stručnjaci i znanstvenici tvrde da je izmjena balastnih voda tek kozmetički pokušaj rješavanja globalnog problema (npr. Mar. Pol. Bul. 2004, 48, 615). Izmjena balastnih voda nikada ne može biti potpuna (trostruka izmjena volumena često ne osigurava niti 80%-tnu izmjenu morske vode), a analitičke metode za kontrolu takvih izmjena često nisu dostupne niti pouzdane. Osim toga, izmjena balastnih voda vrlo je skup (i do 4 centa po toni balasta), nesiguran (nije moguć u svim vremenskim uvjetima) i dugotrajan postupak (traje i do 3 dana). Nijednom se brodovlasniku »ne isplati« poštivati preporuke i konvencije koje još nisu na snazi.

Stoga iznenađuje neutemeljeni optimizam naših stručnjaka koji su potpisali pozitivnu Studiju o utjecaju na okoliš projekta Družba Adria (izvješće na www.mzopu.hr). Naime, tim se projektom predviđa izvoz ruske nafte preko Hrvatske i istodobni »uvoz« više od 5 milijuna tona godišnje balastnih voda nepoznatoga podrijetla u ukrcajnu luku Omišalj. Ta predviđena količina balastne kaljuže veća je od količine balastnih voda koju »uvoze« sve talijanske luke zajedno (oko 4 milijuna tona na Jadranu)! Ispuštanje balastnih voda u luci Omišalj predstavljat će stalnu opasnost od nepovratnih štetnih posljedica posebno za područje Kvarnerskog zaljeva i Istre. Taj rizik je nepotreban i civilizacijski neprihvatljiv, što upozorava da se dio naših stručnjaka i znanstvenika odnosi vrlo neodgovorno prema vrijednostima kojima raspolaže Hrvatska.

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«