GLAS KONCILA, Broj: 52 (1592), BOŽIĆ, 2004.

Akademici su naglasili da se radi o vrlo štetnom projektu za Hrvatsku - u njegovoj ekološkoj, ekonomskoj i političkoj dimenziji. Projekt je vrlo visokog rizika, upitnog profita i premalih garancija za sanaciju sasvim izglednih šteta.

U utorak 7. prosinca na sjednici Znanstvenoga vijeća za zaštitu prirode i prirodoslovna istraživanja Jadrana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti raspravljalo se o znanstvenim, ekološkim, društvenim i ekonomskim posljedicama projekta Družba Adria. Sporazum o podršci tom projektu integracije naftovoda, kojim bi se ruska nafta trebala izvoziti na svjetska tržišta preko našeg Omišlja, potpisali su predstavnici Hrvatske vlade prije točno dvije godine.

Potpisivanje tog sporazuma izazvalo je prosvjede nevladinih udruga za zaštitu okoliša, mnogobrojnih katoličkih udruga te stručne i šire javnosti. Takvom raspoloženju hrvatskih građana pridružili su se i akademici na spomenutoj sjednici - donesen je zaključak u kojem se tvrdi da je projekt Družba Adria previše rizičan i štetan za Hrvatsku.

Kako se štiti Izrael

Uvodno izlaganje o problemu balastnih voda i njihovu utjecaju na ekološke promjene u Jadranu održao je profesor Viličić, član Komisije za procjenu utjecaja na okoliš projekta Družba Adria. On podsjeća da je Jadransko more vrlo plitak ogranak Sredozemnog mora te je stoga to područje vrlo osjetljivo na bilo kakav poremećaj ekološke ravnoteže. Posebno je u sjevernom dijelu Jadrana velika vjerojatnost da se strani organizmi razviju i da promijene postojeću strukturu zajednica planktona i bentosa (biološka raznolikost!) i da naruše ekološku stabilnost. Time bi se ugrozilo ribarstvo, marikultura, ali i turizam zbog pojave naglog razvoja kompetitivnih vrsta - takozvanih cvjetanja mora. Upozorio je da u tom dijelu Jadrana već postoji petnaest vrsta dinoflagelata koji sintetiziraju toksine, a mnogi od njih dopremljeni su upravo balastnim vodama iz brodova i tankera. Profesor Viličić upozorio je da izmjena balastnih voda izvan Jadrana, naprimjer kod Otrantskih vrata, nije dobar izbor jer je u istočnom dijelu Otrantskih vrata prisutna ulazna morska struja u Jadran. Pritom je podsjetio da Izrael, naprimjer, ne dozvoljava pristup svojim lukama onim tankerima koji balastne vode nisu izmijenili u Atlantskom oceanu.

Njegovim sumnjama u sposobnost i spremnost hrvatskih institucija i služba da uspješno reguliraju zbrinjavanje balastnih voda pridružili su se svojim izlaganjima akademik Frano Kršinić, predsjednik Vijeća za prirodoslovna istraživanja Jadrana, profesorica Ivona Marasović, sa splitskoga Instituta za oceanografiju i ribarstvo te profesorica Antonieta Požar-Domac iz Laboratorija za biologiju mora Sveučilišta u Zagrebu.

Mnogi podaci izneseni u njihovim izlaganjima upozoravaju na nemar, ali i neupućenost naših stručnjaka u probleme ekologije mora: nepotpuna evidencija stanja i neodgovarajući monitoring, nesustavno kartiranje morskih organizama, nepoznavanje hidrodinamike sjevernog Jadrana, zbog čega je nemoguća procjena posljedica nesreće, nepostojanje suradnje sa susjednim državama, nedostatak stručnjaka za protozoe i ciste - vrlo važne oblike razmnožavanja morskih organizama...

Preuzimanje rizika je neodgovorno

Nakon tih izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su akademici naglasili da se radi o vrlo štetnom projektu za Hrvatsku - u njegovoj ekološkoj, ekonomskoj i političkoj dimenziji. Projekt je vrlo visokog rizika, upitnog profita i premalih garancija za sanaciju sasvim izglednih šteta.

Iako studija o utjecaju na okoliš tog projekta još nije prikazana javnosti, akademici su iznijeli vrlo kritične stavove i prema parcijalno dostupnim dijelovima te studije. Akademik Velimir Pravdić podsjetio je na niz ekoloških, tehnoloških i financijskih detalja koji projekt čine potpuno neprihvatljivim:

dok Europa uvozi »slatku« alifatsku naftu, s malo sumpora, Hrvatskom će se transportirati ruska nafta bogata sumporom i puna kancerogenih aromata; jadranski naftovod izgrađen je i projektiran za uvoz nafte, pa će promjenom smjera dolaziti do hidrauličnih tlačnih udara na stare korodirane cijevi koje su mjestimično »šupljikave poput švicarskog sira«; taj opasni transport prolazi kroz osjetljivo područje krša iz čijih se podzemnih tokova opskrbljuje vodom više od sto tisuća stanovnika; rebalast na otvorenom moru nije nikakvo rješenje jer taj proces ne omogućuje potpunu izmjenu balastnih voda, stoji više od 20 tisuća dolara a traje i do 24 sata, što će svaki brodovlasnik pokušati izbjeći. Akademik Pravdić također upozorava da je analiza rizika u studiji vrlo neadekvatno prikazana i u njoj se ne razmatra činjenica da, naprimjer, osiguravatelji potražuju 14%-tne premije za slučaj šteta zbog nesreće (koje iznose milijarde dolara), te podsjeća kako je Rusija nametnula fiksnu cijenu transporta u čijim okvirima neto-profit za Hrvatsku ne može biti veći od pet milijuna dolara. Posebno je upozorio na političku dimenziju problema koja se ne može rješavati prirodoznanstvenim metodama.

Njegovoj oštroj kritici projekta pridružili su se i ostali akademici - članovi znanstvenih vijeća: Elsa Reiner, Vlatko Silobrčić, Željko Kućan, Frano Kršinić, kao i drugi sudionici rasprave, poput Bartola Ozretića iz rovinjskog Centra za istraživanje mora.

Smatraju da je preuzimanje rizika neodgovorno i prema hrvatskoj javnosti, ali i prema susjedima s kojima dijelimo Jadransko more, da je projekt sasvim sigurno nečiji privatni, a nikako nacionalni interes, te da je potreban jasniji i agresivniji pristup predsjedništva HAZU prema projektu Družba Adria.

Pri kraju rasprave Nenad Mikulić, predsjednik Komisije za procjenu utjecaja na okoliš za projekt Družba Adria, izjavio je da su neki članovi te komisije (od njih ukupno 25) krivo shvatili svoju ulogu misleći da se od njih očekuje da se založe za taj projekt (!). Time je samo potvrdio opravdanost akademskih sumnja u objektivnu procjenu projekta Družba Adria.

Zbog stajališta prisutnih akademika da projekt treba zaustaviti sada a ne nakon pet godina »probnih tankerskih vožnja«, predsjednici dvaju vijeća, akademici Frano Kršinić i Željko Kućan, predložili su zaključak o neslaganju Akademije, našega najvišeg znanstvenog tijela, s najavljenim projektom Družba Adria.

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«