2005-10-13
Odmah poslije one poslijeratne
velike komunističke pljačke narod je okarakterizirao
mentalitet naših vodećih komunista: Tuđe hoćemo,
svoje ne damo!
U Zagrebu je pedesetih godina među
studentima kružila anegdota: Tin Ujević sjedi na
cesti i miješa rukama konjske izmetine. Milicionar
ga upita: „ što radiš, druže?“ Tin njemu: „Od stare
Jugoslavije pravim novu.“
Anegdota ilustrira uvjerenje većine
ondašnje hrvatske kulturne elite. Neki ekstremniji
studenti izražavali su slično mišljenje: Hoćemo
nezavisnu Hrvatsku pa bila ona i komunistička.
Tempora mutantur!
Danas poslije toliko godina u
nezavisnoj Hrvatskoj, Krešimir Pišulić, predsjednik
SAB-a tvrdi u Slobodnoj Dalmaciji od 10.10.2005.:
Tita se počelo vrednovati i od HDZ, a istina je
konačno izišla na vidjelo, da je NOP djelovao i u
nacionalnom interesu. Nitko razuman neće zanijekati,
da je Titov poziv „ svoje ne damo“ dragocjen i za
današnju Hrvatsku u koju su uklopljeni i Istra,
Rijeka, Dalmacija s otocima.
Mi smo zakasnjela nacija, ali s
ambicijama pridružiti se Europskoj Uniji (EU), a ne
Istočnom Balkanu. Zato je za našu državu važno
poznavanje povijesnih činjenica, jer jao narodu koji
gradi svoju državu na mitovima. Za Acquis
communautaire EU-a (usvojeni zakoni i tradicija EU)
odlučujuće je bilo očistiti europsku povijest od
fašističkih i komunističkih mitova i laži. Jedan od
teških problema za ulazak Turske u EU je laž o
nepostojanju turskog genocida nad Armencima.
Svima je poznato da su političku
geografsku kartu poslije drugog svjetskog rata
skrojili tri čovjeka Staljin, Roosevelt i Churchill,
a ne mali balkanski diktatorići. Da bi doznali
odluke te trojice i time pravu istinu o sudbini
Istre, možemo se informirati u memoarima Winstona S.
Churchilla: „Drugi svjetski rat“.
Evo nekih izvadaka iz Churchillovih
memoara:
Devetoga listopada 1944. poslije 22
sati sjede u Kremlju: Staljin, Molotov, Churchill,
Eden i dva prevodioca major Birse i Pavlov. Glavni
razlog za Churchilla je diskusija o poslijeratnoj
Poljskoj i Grčkoj. Kad je bio zgodan moment
Churchill stavi na diskusiju i Balkansko pitanje.
Poslije negoli je iznio svoje teze o balkanskim
zemljama na pola lista papira napiše o podjeli
utjecaja veliki sila na te balkanske zemlje:
Ruski utjecaj – utjecaj drugih:
Rumunjska 90 % - 10 %; Bugarska 75 % - 25 %; Grčka
10 % - 90 %; Jugoslavija 50 – 50; Mađarska 50 – 50.
Tu karticu dobaci preko stola Staljinu. Staljin
potvrdi s plavom tintom i baci ponovo Churchilu.
Nastade šutnja koju prekine Churchill: Neće li
izgledati frivolno ako na pitanja koja se tiču
sudbine milijuna ljudi obrađujemo u ovoj nevažnoj
formi. Spalimo cedulju. Staljin, ne, „zadržite
cedulju“. Churchill se ipak odluči napisati
memorandum. Napiše ga ali ga ne preda Staljinu, jer
je smatrao da je opasno dizati prašinu radi
diskusije o Poljskoj i Grčkoj. Pismo je pak poslao u
London i Washington. Nastavlja se dalje diskusija o
Poljskom području oko Lwow, koji je Staljin u
zajedničkom napadu 1939. s Hitlerom prisvojio s
parolom „svoje ne damo“. Pozvane su dvije delegacije
jedna iz Lublina s vođom Komiteta nacionalnog
oslobođenja postavljenim od Staljina, Bierut, druga
izbjegličke vlade iz Londona s predstavnikom
Mikolajczyk, koji je zastupao ustanike u Varšavi i
120 tisuća poljskih vojnika koji su se borili na
strani zapadnih saveznika. Churchill i Eden su bili
šokirani kad su jedan za drugim iz vlade u Lublinu
dobro dresirani ponavljali: Poljski narod želi da
bratski Sovjetski savez zadrži Lwow i odobravali
prekinute diplomatske odnose s Londonskim
izbjeglicama, jer su difamirali Sovjetski savez zbog
Katynske šume; po Staljinu njemački zločin! Na te
izjave Mikolajckyk odgovori: Kad bih prihvatio te
lažne tvrdnje izgubio bih povjerenje poljskog
naroda.
Tu je Churchill razumio namjere
Staljina. Na koncu on se je interesirao za Grčku, a
Roosevelt da Staljin dade izjavu da će poslije pada
Njemačke Sovjeski savez objaviti rat Japanu!
Mada je Churchill, kako sam kaže,
bio protiv restauriranja Jugoslavije, jer je već
jednom bila neuspjela umjetna tvorevina i razmišljao
o podunavskom savezu ili, kako piše, jednu
moderniziranu Austro-Ugarsku. Ispravna je po
Churchillu stara tvrdnja: Kad Austro-Ungarska ne bi
postojala morali bi se izmisliti! Ipak sam, dalje
piše Churchill, stavio za Jugoslaviju 50 – 50, jer Staljin
zahtjeva da zapadna granica Sovjetske kontrole mora
biti linija Lübeck-Trst, a Tito mada je bio tri
ili četiri mjeseca pod našom zaštitom, otišao
potajno bez našeg znanja u Moskvu. Rusi su poslije
Rumunjske i Bugarske pred osvajanjem Beograda. U
diskusiji o Poljskoj Churchill je shvatio da
Staljin želi vladati sa svim svojim satelitima na
način Quislinga, jer je znao da je za svakog
komunističkog diktatora potpuno isto kojom zemljom
vlada. Staljin je cijenio Titovu lojalnost još iz
svojih čistkih 1937. godine. Sam Churchill,
rezigniran, ipak se nadao da će preko njegove
iluzorne 50 – 50 podjele antagonizam s jedne strane
Slovenaca i Hrvata i s druge strane jačih Srba,
preko Tita ublažiti. Kako smo doživjeli to je bio
račun bez krčmara. Nadalje mu je Staljin dao na
znanje da se on neće miješati u Grčkoj, a zato se ni
on ne treba miješati u Staljinovu interesnu sferu.
Komunisti u Engleskoj su ga posebno kritizirali da
je konzervativan jer prava demokracija može biti
samo lijeva.
Uzaludna je bila Titova krvava trka,
koja je koštala više žrtava negoli cijeli
partizanski rat, za Trstom i Koruškom, jer je
Staljin sve već odlučio što je po svoj prilici i
Tito znao. Dakle Titova propaganda: „Život damo,
Trst ne damo“ je bila laž, jer su se partizani
konačno morali povući iz Trsta i Koruške, kako je to
naredio gospodar u Kremlju. Jedini „uspjeh“ te
strategijski nepotrebne prijevremene akcije, jer su
se Nijemci tako i tako povlačili, je bio Titov
osobni prestiž i genocidi oko Bleiburga.
Bilo tko bi dobio Istru u koliko bi
bio spreman biti Staljinov Quisling!
Nova Jugoslavija je bila par
execelens kvizlinška država, ne samo politički i
ekonomski, nego i u banalnim stvarima. Stariji
Splićani će se sjećati glasovite utakmice: Hajduk,
mislim CDK iz Moskve, gdje su Rusi čak promijenili
pravila nogometa. Samo jedan sudac na aut liniji,
jer drugu stranu kontrolira glavni sudac, radi
ekonomičnosti. Jasno oba suca Rusi. Sovjetski savez
mora pobijediti na prvoj turneji izvan Sovjetskog
saveza sve klubove. Utakmica je završila s 2:2, mada
ih je Hajduk mogao nakesati golovima da Rusi nisu
imali 13 igrača. Čak fanatični komunisti su
govorili: „ Bratski Sovjetski savez, dobro, ali ovo
prelazi sve civilizirane granice. Nastao je veliki
pometnja, pa je OZNA morala operirati na svoj
brutalni način!
Izgleda mi skoro makabrl tvrdnja
Pišulića i drugih Titoista, da je Tito radio u
interesu današnje Hrvatske! Na koncu koji je
komunistički diktator radio za interes neke nacije,
pogotovu ako je dobio taj položaj kao Quisling.
Ivo Derado, Münchenm
