| |
Bespravnu gradnju potiču prekršajni sudovi
Željko Bukša
Vjesnik
http://www.vjesnik.hr/html/2003/04/13/Clanak.asp?r=tem&c=2
Mislim da zahtjevi
za zaustavljanje projekta Družba Adria, dakle
izvoza velike količine ruske nafte preko Omišlja,
nisu realni. Jer, onda se može postaviti i pitanje
trebaju li Hrvatskoj struja, električni vlakovi,
tramvaji, hladnjaci... Osim toga, na Jadranu je
najveći zagađivač upravo turizam. Razlozi učestale
gradnje bez dozvole vuku se iz dugotrajne
komunističke vladavine kad su pitanja vlasništva i
ažuriranja zemljišnih knjiga bila potpuno
zanemarena
Sve češći i jači
prosvjedi protiv gradnje odlagališta radioaktivnog
otpada, izvoza ruske nafte preko Omišlja, te
velika akcija rušenja bespravnih gradnji u
Dalmaciji, bili su povod za razgovor s Božom
Kovačevićem, ministrom zaštite okoliša i
prostornog uređenja.
• Zeleni uz podršku nekih stranaka i saborskih
zastupnika najavljuju skupljanje dovoljno potpisa
za organizaciju nacionalnog obvezujućeg
referenduma o projektu Družba Adria i lokaciji za
trajno odlagalište radioaktivnog otpada na
Trgovskoj gori. Hoćete li ih podržati?
- Podržat ću pravo na takve inicijative. Ali svoje
stajalište o tome ću odrediti kad doznam
referendumsko pitanje.
• Prema riječima predstavnika eko-udruga, birači
bi se na referendumu izjašnjavali jesu li za
zabranu gradnje trajnog odlagališta radioaktivnog
otpada i zaustavljanje projekta Družba Adria,
dakle izvoza velike količine ruske nafte preko
Omišlja, zbog opasnosti za Jadran. Zeleni, naime,
tvrde da taj posao može Jadranu donijeti više
štete nego koristi.
- Mislim da takvi zahtjevi nisu realni. Jer onda
se može postaviti i pitanje treba li Hrvatskoj
struja, električni vlakovi, tramvaji, hladnjaci...
Osim toga, na Jadranu je najveći zagađivač baš
turizam. A udruga Eko-Kvarner se o tome, koliko mi
je poznato, nije izjasnila. Kao što ne pitaju ni
trebaju li nam brodogradilišta iako sva, osim
jednog, stvaraju gubitke i onečišćuju okoliš.
Neosporno je pravo svake udruge da javno iznosi
svoje stavove i zauzima se za njihovo uvažavanje.
Isto tako svatko može iznositi svoj partikularni
interes, ali državni i javni interesi moraju biti
rezultat međusobnog uvažavanja.
Kad se razmatra treba li nam projekt Družba Adria
treba imati u vidu da Janaf već normalno radi
dvadesetak godina te da se u sjevernom Jadranu
godišnje, bez Janafa, prekrca oko 70 milijuna tona
nafte. Neuvažavati te podatke nije dovoljno
odgovorno. Kad netko pita treba li Hrvatskoj
odlagalište radioaktivnog otpada onda treba reći
trebaju li nam npr. rendgen uređaji jer i oni
stvaraju takav otpad. Nedvojbeno, u Hrvatskoj se
proizvodi radioaktivni otpad i treba ga zbrinuti.
Odgovor na pitanje treba li graditi odlagalište
ili ga izvesti treba dati analiza isplativosti.
• Je li odlagalište radioaktivnog otpada opasan
objekt, kako tvrde Zeleni i lokalne zajednice, ili
nije ako se propisno izgradi i vodi, što tvrde
brojni stručnjaci?
- Svaki objekt za zbrinjavanje otpada je
potencijalno opasan. Zato se propisuju uvjeti
zaštite okoliša. Ako bi se takvo odlagalište
izgradilo po svim pravilima onda njegove efektivne
posljedice na okoliš ne bi trebale biti štetne.
Ako je nuklearna elektrana izgrađena i vođena po
propisima onda je mogućnost nesreće gotovo
nikakva. Dosadašnje velike nesreće u Černobilu i
Otoku tri milje su nastale zbog lošeg upravljanja
i nedovoljnog poznavanja tehnologije. Svi
postojeći podaci pokazuju da nuklearke manje
onečišćuju okoliš od drugih energetskih objekata.
Ali ako dođe do nesreće, posljedice su puno veće.
Time ne zagovaram gradnju odlagališta
radioaktivnog otpada. Ali moramo biti svjesni da
ga proizvodimo i da ga moramo zbrinuti. One koji
zagovaraju njegov izvoz moram pitati kako takva
odlagališta mogu postojati u nekoj drugoj zemlji,
a u Hrvatskoj ne. Jasno postoje geološki,
hidrogeološki i drugi kriteriji na temelju kojih
se određuje može li se takvo odlagalište negdje
graditi ili ne. Npr. u Njemačkoj se neke vrste
njihovog i uvoznog opasnog otpada zbrinjavaju u
napuštenim rudnicima, na čemu dobro zarađuju, ali
oni kod nas ne postoje. Stručnjaci koji su vodili
izbor pogodnih lokacija za gradnju takvog
odlagališta u Hrvatskoj tvrde da su pritom
poštivani svi stručni kriteriji. Zasad je na
Trgovskoj gori određeno samo šire pogodno područje
na kojem bi se mogla izabrati točna lokacija. Ali
bez potrebnih terenskih istraživanja te izrade
studije utjecaja na okoliš s utvrđivanjem početnog
stanja ne može se ni misliti na gradnju
odlagališta.
• Što će se dogoditi ako Zeleni uspiju skupiti
dovoljno potpisa i birači se na referendumu
izjasne da su protiv Družba Adrie i odlagališta
radioaktivnog otpada?
- Teško je odgovoriti na takvo hipotetsko pitanje.
Ali prije odluke o raspisivanju referenduma treba
odvagnuti razloge za i protiv. Prihvatiti struju
iz Krškog i suvlasništvo u elektrani, a ne
pristati na obveze sa radioaktivnim otpadom bilo
bi neozbiljno. Zato ne vjerujem da bi mogao proći
referendum koji bi neargumentirano ili jednostrano
zastupao određena rješenja.
• Koliko ste zadovoljni slovensko-hrvatskim
ugovorom o NE Krško? Prije nekoliko ste mjeseci
imali primjedbe na taj dokument.
- Nisam bio zadovoljan činjenicom da u pripremama
za njegovo potpisivanje naše Ministarstvo uopće
nije konzultirano dok je glavni slovenski
pregovarač bio njihov ministar za okoliš Janez
Kopač. To pokazuje da još nije dovoljno razvijena
svijest o važnosti institucija.
• Ako prođe referendum hoće li prije početka
provedbe projekta Družba Adria početkom 2004. biti
poduzeto sve potrebno da se rizik za okoliš
maksimalno smanji?
- Za dio problema koje treba riješiti zadužena su
hrvatska tijela državne uprave, dok se drugi dio
ne može riješiti bez međunarodne suradnje. Prošli
tjedan su predstavnici Italije, Slovenije i
Hrvatske razgovarali o planovima intervencija u
slučaju nesreće na Jadranu. Oni moraju biti
usklađeni s Barcelonskom konvencijom. Ta
tripartitna komisija treba definirati zaštitu
sjevernog Jadrana kao posebno osjetljivog
područja. Sljedeći tjedan je u Italiji sastanak
Jadransko-jonske inicijative na kojem će se,
očekuje, prihvatiti dogovori tripartitne komisije.
Početkom lipnja Ministarstvo organizira sastanak
predstavnika Jadransko-jonske inicijative u Zadru
sa ciljem da se dogovori najstroži režim zaštite
mora u svim zemljama članicama. Italija je već
zatražila da se zabrani plovidba Jadranom
brodovima bez dvostrukog dna stariji od 15 godina.
Janafu smo dali dozvole za gradnju četiri pumpne
stanice koje će omogućiti reverzibilni transport
nafte od Siska prema Omišlju. Ali uporabne dozvole
će dobiti tek kad dokažu da je naftovod ispravan.
Od njih smo zatražili da naprave studiju utjecaja
na okoliš zbog prenamjene terminala u Omišlju, jer
se dosad tamo nafta samo istovarivala iz tankera,
a sada će se i ukrcavati. U toj studiji treba biti
i rješenje za problem tzv. inertnih plinova koji
kod utovara nafte izlaze iz tankerskih spremnika
te za balastne vode.
Sigurno je da nećemo dopustiti ispuštanje
nepročišćenih balastnih voda u Jadransko more.
Mogućnost njihovog ispuštanja u južnom Jadranu su
predlagali stručnjaci kojima je profit važniji od
zakona struke. Počeli su i dogovori ministarstava
znanosti, pomorstva, prometa i veza, zaštite
okoliša i MUP-a o osposobljavanju službi koje
interveniraju u slučaju nesreća. To podrazumijeva
i gradnju brodova za praćenje tankera i čišćenje
mora. Te brodove zasad nemamo ali bi nam ih, ako
zatreba, posudili Talijani.
Ukratko, izvoz ruske nafte i povećavanje broja
tankera u Jadranu neće početi prije rješavanja
svih problema kako bi se rizik za okoliš
maksimalno smanjio. A početak projekta Družba
Adria je dobar povod da sve jadranske zemlje
primjene najstroža pravila zaštite okoliša i
izrade zajedničke planove intervencija na što ih
obvezuje Barcelonska konvencija. No, moram
napomenuti da dio tih mjera nije u nadležnosti
našeg, nego Ministarstva pomorstva, prometa i
veza.
• Nedavno pokrenuta akcija rušenja bespravne
gradnje u Dalmaciji privukla je pozornost
javnosti. Zašto u Hrvatskoj ima tako puno
bespravno izgrađenih objekata? Ponekad su, čini
se, u neskladu lokalni i državni podaci o tome
gdje je gradnja dopuštena. Tko je za to kriv i
kako pomoći ljudima koji se zateknu u takvoj
situaciji?
- Teško je odgovoriti tko je kriv. U svakom
slučaju kriv je onaj koji gradi bez dozvole, a
inspekcija to otkrije. Razlozi učestale gradnje
bez dozvole vuku se iz dugotrajne komunističke
vladavine kad su pitanja vlasništva i ažuriranja
zemljišnih knjiga bila potpuno zanemarena, a
nepoštivanje zakona o gradnji bilo učestala
pojava. Takvom stanju pripomogla je i politika
vođena tijekom 90-tih godina ali još više rat koji
je uzrokovao velike migracije i slabljenje pravne
sigurnosti. Hrvatska želi u EU pa svoje
zakonodavstvo mora uskladiti sa europskim
pravilima i osposobiti se za primjenu vlastitih
zakona.
Bespravnom gradnjom je najviše ugrožen Jadran.
Zato smo ove godine tamo organizirali kampanju
sprječavanja bespravne gradnje u začetku kako
investitori ne bi nepotrebno trošili novac i
vrijeme. Ali oni nakon inspekcijskog rješenja
nerijetko ubrzaju gradnju uvjereni da im nitko
neće rušiti kuću. Provest ćemo još jedan nadzor
prije turističke sezone i nadam se da neće trebati
još jedan val rušenja. Tijekom ljeta ćemo akciju
nastaviti u kontinentalnom dijelu zemlje da ne
štetimo turizmu.
Lani smo ipak zapazili pozitivan trend. Nakon
izdavanja 350 naloga za uklanjanje bespravne
gradnje u 280 slučajeva su investitori to
napravili sami. Također, nakon inspektorskih
uviđaja sve više investitora traži dozvole kako bi
legaliziralo svoje objekte. Iz toga je vidljivo da
postižemo rezultate.
Ali teško je očekivati da će bez koordinirane
akcije svih institucija samo građevinska
inspekcija riješiti taj ozbiljni socijalni
problem. Kad netko gradi veći poslovni objekt bez
dozvole to znači da nije mogao dobiti bankarski
kredit pa plaća gotovinom što znači da su njegove
transakcije često ilegalne. Zato bi se u
rješavanje tog problema trebala uključiti i
porezna inspekcija što se, nažalost, ne događa.
Katastrofalan odnos nekih institucija prema
bespravnoj gradnji dokazuju i podaci da su krivci
u čak 93 posto prekršajnih presuda dobili najmanju
zakonom propisanu kaznu, a u 76 posto slučajeva
čak još manju. To znači da prekršajni sudovi vode
politiku koja izravno ohrabruje bespravne
graditelje. Kazna može biti i do 500.000 kuna, ali
nijedan sudac nije izrekao ni približnu kaznu.
Najčešće se kazne kreću oko 500 kuna, a često su i
manje.
• Koliko ukupno u Hrvatskoj ima bespravno
izgrađenih objekata i koliko ih se može naknadno
legalizirati?
- Ukupno ih je sigurno više desetaka tisuća od
nadstrešnica i svinjaca do velikih stambenih i
poslovnih objekata. Lani smo izdali čak 5331
rješenje za rušenje takvih objekata. Ranijih
godina je taj broj bio još veći iako vjerojatno
nismo uspjeli uhvatiti sve. Dio ih sami uklanjaju
svoje građevine, dio ih nastoji legalizirati, ali
još uvijek je po Hrvatskoj puno takvih ilegalnih
kuća. Zato pripremamo poseban zakon koji će
omogućiti legalizaciju takvih objekata koji su u
skladu s prostornim planovima. Kod toga će se
morati angažirati i jedinice lokalne samouprave.
Ako bespravni graditelji ne pristanu pritom
platiti sve pristojbe predlažemo da njihove kuće
postanu vlasništvo jedinice lokalne samouprave
nakon što dugovi prijeđu vrijednost objekta.
Neki bespravnu gradnju brane tvrdnjama da je to
jedino rješenje za siromašne. Ali kako onda
objasniti da mnogi ulažu stotine tisuća pa i
milijune kuna u svoje bespravne kuće. Za njih se
može reći da se na određeni način bave
organiziranim kriminalom.
• Kako efikasno štititi okoliš kad dobar dio
inspekcijskih prijava na sudovima dočeka zastaru
ili se određuju minimalne kazne?
- To je čest problem ali ipak je primjetan pomak
na bolje. Lani su sudovi počeli izricati kazne i
na temelju kaznenih prijava za zagađivanje
okoliša. Koordinirani rad naših inspekcija i
Državnog inspektorata je doveo do toga da sudovi
češće donose veće kazne, a nešto je smanjen i broj
zastara. Ali sve je to još nedovoljno.
Dobro je da sve više tvrtki više brine o okolišu.
Nakon naredbe naše inspekcije da naprave
sanacijski program Dalmacijacement je napravio
program vrijedan 18 milijuna eura, a mjerenje
njihovih emisija u okoliš pokazuju da su one
unutar zakonom dopuštenih granica. Veliko
poboljšanje je napravio i HEP u TE Plomin. TE
Plomin 1 je godinama bila veliki zagađivač
okoliša. Ali izgradnjom TE Plomin 2 sa brojnim
uređajima za pročišćavanje, na koje je priključen
i TE Plomin 1 stanje je znatno poboljšano.
• Sve su češći problemi s tzv. Nimby efektom i
prosvjedi protiv gradnje raznih nepopularnih
objekata kao što su odlagališta i spalionice
otpada, kanalizacijski ispusti, odašiljači za
mobitele, uzgajališta tuna itd. Kako ih riješiti?
- Tako česti prosvjedi protiv raznih objekata
pokazuju da je Hrvatska demokratska država. Ali uz
prava na koje se Zeleni pozivaju uvijek moraju ići
i odgovornosti. Takve probleme treba rješavati
striktnim poštivanjem zakona kao i temeljitom
pripremom za koju su odgovorna državna i lokalna
vlast te investitori. Ulagač mora otvoreno i
pošteno lokalnu zajednicu upoznati s planovima i
dati sva jamstva da će poštivati sve propise.
Državna i lokalna vlast trebaju posredovati između
investitora koji želi nešto izgraditi i lokalne
zajednice koja ima pravo na čist okoliš. Zakoni
trebaju omogućiti da interes svih budu
zadovoljeni. Kod donošenja odluka treba pokazati
više senzibiliteta prema interesima javnosti i
uvažavati argumente. Svjetska iskustva pokazuju da
o temeljitosti priprema ovisi i provedba projekta.
Nažalost, u Hrvatskoj se često malo vremena
posveti pripremi što onda produžava i poskupljuje
provedbu. Ali i tu su primjetni pomaci jer je
nekad bilo uobičajeno da i država gradi bez
dozvola što je sada, zbog čestih inspekcija,
rijetkost.
• Ali što napraviti kad je sve o čemu govorite
provedeno, a lokalna zajednica se ipak uporno
protivi gradnji nekog nužnog objekta npr.
odlagališta otpada ili kanalizacijskog ispusta? Je
li jedino rješenje graditi uz pomoć policije?
- Funkcioniranje pravne države ponekad, nažalost,
podrazumijeva i primjenu sile protiv onih koji ne
prihvaćaju odluke donesene u skladu sa zakonom.
Takav je slučaj npr. bio u Stobreču kraj Splita,
gdje su mještani dugo pokušavali spriječiti
gradnju kanalizacijskog ispusta. Nitko im nije
branio da izraze svoje nezadovoljstvo. Ali studija
utjecaja na okoliš prošla je javnu raspravu, i
razgovaralo se s lokalnom zajednicom. A kad
nadležna tijela jednom izdaju potrebne dozvole
onda, ako treba, policija mora omogućiti provedbu
zakona. Jer otpadne vode će se ispuštati 2500
metara od obale, a sve studije su pokazale da je
to dovoljno. Mi smo obvezali investitora da stalno
prati kvalitetu mora, što kontrolira i naša
inspekcija, te da u slučaju odstupanja od
odobrenih parametara mora odmah početi gradnju
uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda.
• Do takvih situacija često dolazi zato što su
ljudi desetljećima varani. Često im je obećavano
jedno, a kasnije je ispalo drugačije pa sada pušu
i na hladno.
- U tom pogledu su u pravu. Ali tako se mnogi
nužni objekti nikad neće izgraditi. Sve treba
napraviti po zakonu, a onda će inspekcija zaštite
okoliša nadzirati rad.
LS na parlamentarne izbore izlazi samostalno
• Što očekujete kako će Liberalna stranka proći na
izborima? Hoćete li ići samostalno ili s nekim u
koaliciji? Planirate li spajanje s Librom?
- Središnji odbor stranke još o tome nije
odlučivao. S obzirom na porast zanimanja javnosti
za Liberalnu stranku, nakon njenog nedavnog
izbornog sabora i izbora novog predsjednika Ive
Banca, u stranci je prilično optimistično
raspoloženje. Zato razmišljamo o samostalnom
nastupu na izborima.
Ali odluka će ipak biti donešena na temelju
analize sadašnjeg stanja i šansi za uspjeh na
izborima. Ultimativni cilj nam je imati u Saboru
više od četiri sadašnja zastupnika od kojih su dva
izabrana na stranačkim listama, a druga dvojica
kao pripadnici nacionalnih manjina. Bili bi
zadovoljni da u sljedećem mandatu imamo barem pet
zastupnika. Nastojat ćemo, iako nam to nije tako
imperativni cilj, sudjelovati i u izvršnoj vlasti.
Ali to će ovisiti i o rezultatima drugih stranaka
i o dogovorima poslije izbora.
Svjesni smo da najmanje pet zastupnika nećemo moći
izboriti u jednoj izbornoj jedinici zbog usvojenog
izbornog zakona. Dobre rezultate očekujem tamo
gdje je naša stranka respektabilna - na osječkom
području, Bjelovarsko-bilogorskoj, Koprivničkoj,
Primorsko-goranskoj županiji i Dalmaciji, kao i u
Zagrebu. Ali to je moje mišljenje jer takve
mogućnosti u stranci još nismo analizirali.
Što se tiče spekulacija o spajanju s Librom
postoje samo kontakti predsjednika stranaka, ali
nema nikakve odluke o tome. No, takva mogućnost je
svakako otvorena.
Postoji mogućnost da odem u diplomaciju
• Odlazite li, kako doznajemo možda i prije
izbora, za veleposlanika u Prag?
- Ta mogućnost postoji. Budući da o tome ne
odlučujem sâm, čekam odluku nadležnih tijela.
Nadam se da će odluke biti u skladu s mojim
očekivanjima i interesima hrvatske diplomacije.
Jer mandat našeg veleposlanika u Pragu je odavno
istekao.
Željko Bukša
|
