| |
Službeni jezik Hrvatske u EU mogao bi biti
srpsko-hrvatski
Prvi dopis
dr. Šimca Vjesnikovom
uredništvu
(neobjavljen)
-----Original Message-----
From: neven simac [mailto:nevensimac@yahoo.com]
Sent: Wednesday, February 02, 2005 9:08 AM
To: desk@vjesnik.hr
Cc: vjesnik@vjesnik.hr
Subject: Pismo gospopi Glavnoj urednici, za
uvrštenje
HITNO
NA RUKE GOSPOĐE GLAVNE UREDNICE, ANDREE LATINOVIĆ.
Neven Šimac
P.s: ne ove dvije e-adrese Vjesnika aljem posebnim
e-pismom svcoju razmjenu korespondencije s Vašom
novinarkom, gospopom Natašom Zečević i molim Vas
da je predofite gospopi Glavnoj urednici.
S poštovanjem,
Neven Šimac
P.S. Prilažem i jedan svoj kraći curriculum vitae,
pa
Vas molim, da ga proslijedite gospođi Latinović.
- - - - - - - - - - - - - -
Neven Šimac,
5, rue Quinault, 75.015 Paris, Francuska
e-mail: nevensimac@yahoo.com
Poštovana gospođo Glavna urednice,
javljam Vam se tek danas, jer sam boravio u
Šanjolskoj i po povratku u Zagreb saznao, da je u
Vašem listu od 28. siječnja objavljeni su na 1. i 2.
stranici dijelovi mojih pismenih odgovora Vašoj
novinarki Nataši Zečević. Po Vašem naslovu,
istrgnutim i prepričanim dijelovima ovih odgovora
stječe se krivi dojam o onome što sam na seminaru
"Europskog kruga Hrvatska" govorio i nakon toga
napisao. Šaljući pisane odgovore Vašoj novinarki,
izričito sam zahtijevao "da bilo kakve preinake
objavljujete... jer s Vjesnikom nisam dosad bio
sretne ruke." Šaljem Vam elektronski razmjenu
pitanja i odgovora s Vašom novinarkom, da se
uvjerite i sami, te Vam prilažem tekst tog
razgovora.
Ovo je naime već treći put, da s Vašim listom muku
mučim:
- prvi put mi je netko u Vjesniku, u mom
nekrologu-članku povodom smrti francuskog
predsjednika Mitterranda, izbacio "nisi" u poslovici
"De mortuis nihil nisi bene", pa je ispalo, da se
rugam s pokojnikom, što su mi mnogi zamjerili, a bez
ikakve moje krivnje;
- zatim mi je Vaš urednik Jajčanin sustavno ispuštao
podatak da sam član Međunarodne hrvatske inicijative
(intelektualaca i umjetnika koji žive u svijetu),
što sam stavljao uz niz podlistaka u Vašem listu o
Borisu Vukobratu.
Danas sam vidio, da se i akademik Brozović bacio
kamenom na mene, pa Vas molim da, obzirom na moja
prava na osnovi Zakona o tisku, objavite moje
sljedeće opovrgavanje, kao i pitanja Nataše Zečevići
moje odgovore – bez ikakve izmjene, koje sam poslao
Vašoj novinarki:
Evo mog opovrgavanja, koje molim da objavite – na
istom mjestu gdje i Vaš današnji tekst g. Barbare
Majčetić - prije mog pismenog razgovora s vašom
novinarkom:
"Nisam konzultant francuske Vlade za europske
integracije. Takav bombastičan naslov najprije ne
postoji, a zatim - ja ga nisam nikad ni uzurpirao.
Nevolja je, da bi netko iz tog Vjesnikovog krivog
predstavljanja mene mogao pogrešno zaključiti, da
možda francuska vlada "pobočno" gura
"hrvatsko-srpski" ili "srpsko-hrvatski", za što nema
po mom najboljem znanju ama baš nikakve osnove.
Činjenice su sljedeće: posljednjih 10 godina radio
sam za francusku konzultantsku tvrtku BCEOM u
Hrvatskoj i Bosni Hercegovini, te u poslu pripreme
državnih uprava četiriju zemlje-kandidatkinje za EU:
Češke, Poljske, Litve i Letonske.
Tekst mojih odgovora Vašoj novinarki pokazuje što
mislim o temama njezinih pitanja, a što se tiče
aluzivne objede akademika Brozovića za
jugo-nostalgičarstvo, nemam potrebe odgovarati, jer
moje javno djelovanje i moja javna, pisana i
izgovorena riječ poodavno govore o tome oko čega se
trudim i što mislim."
(A sad evo teksta pismenog razgovora, koji molim da
objavite:)
1. Možete mi obrazložiti Vašu izjavu o tome da bi
službeni jezik Hrvatske u Europskoj uniji mogao biti
"srpsko- hrvatski"?
To nije izjava, to je samo bojazan, koja se temelji
na jednoj tragičnoj pogrešci s konca 90-tih godina i
na sadašnjoj praksi hrvatskih pregovarača. Tragična
pogreška je bila sastaviti i objaviti, u sam suton
SFRJ, zajedničke studije hrvatskih i srpskih
jezikoslovaca o "jedinstvenom jeziku" s tzv.
"diasistemom". Ovu "znanstvenu" činjenicu ne
zaboravljaju u svijetu, pa je tako na još mnogo
stranih sveučilišta hrvatski i srpski "jedan jezik",
koji ima jedno ime, "hrvatsko-srpski" ili
"srpsko-hrvatski". S druge strane, nerazumna je
praksa hrvatskih pregovarača s Europskom komisijom,
da olako i odmah pristaju, čak i u hrvatskom glavnom
gradu, da govore (isključivo) engleski. Na taj način
ne će niti afirmirati svoj jezik, niti postići
poštovanje predstavnika EU za sebe same i za svoj
jezik.
Bilo bi bolje, kad bi ti pregovarači bolje poznavali
materiju "pregovora", govorili "jednim glasom" i
bolje znali na što kao država-kandidat Hrvatska ima
pravo i što za nju mogu i moraju izboriti… a ne
tražiti da se dopadnu pregovaračima EU, ako pokažu
da – dobro govore engleski. Ne će od te
"konvivijalnosti" biti nikakve koristi za Hrvatsku,
ali nažalost ne će biti ni afirmacije legitimnog
prava hrvatskog naroda da svoj jezik zove vlastitim
imenom, te da stranci to pravo poštuju.
2. Također, kazali ste kako upotreba engleskog
jezika, prilikom pregovora s članovima EU-a, nije
potrebna, nego da bi trebali držati do sebe i
koristiti hrvatski jezik?
Nisam mislio, ni rekao da to znanje i povremena
uporaba nisu potrebni. Međutim, često sam se nalazio
s obje strane "pregovaračkog" stola u Pragu, Rigi,
Vilniusu… kad su predstavnici tih zemalja
"pregovarali" samo na svom jeziku, iako su svi
vladali engleskim. Trošilo se na to dvostruko više
vremena, nego je bilo "potrebno", ali to je bila
cijena samopoštovanja i poštovanja.
3. Smatrate li da smo spremni za ulazak u EU?
Za ulazak u EU potrebno je prihvatiti u svom pravu,
ili pretočiti u nj, čitav Acquis communautaire, tj.
oko 100.000 stranica obveznih pravnih i tehničkih
tekstova. Nakon toga, a to upravo nije mala stvar,
treba te pravne stečevine Unije i dosljedno
primjenjivati. Mislite li da je to već, onako usput,
učinjeno u Hrvatskoj i da se europsko pravo već
dosljedno i promptno primjenjuje? Ili se možda ni
hrvatsko pravo ne primjenjuje dovoljno brzo i
dosljedno? A pamtite li, da je Poljacima trebalo 13,
Mađarima 12 , a Slovencima 11 godina za pripremu za
EU? Smatrale li da su Hrvati sposobniji, brži i
radiniji od svih njih?
4. Na koji način bi se trebalo boriti protiv
euro-skepticizma i 'sira i vrhnja'?
Vrsne hrvatske proizvode moguće je i te kako dobro
zaštititi u EU i od njih učiniti hrvatske "šanse" i
"niche". Oni ne mogu biti razlog euro-skepticizma,
ni eurofobije. Europe se moraju bojati svi oni koji
su u poziciji neopravdanog monopola, svi
korupcionaši i korumpirani, svi "mentalni jugovići"
i nostalgici svih totalitarizama. Europa naime pruža
sigurnost, u njoj je dobrovoljno ustupljenim
dijelovima suverenosti zajednički upravlja. Europa
jedina u svijetu ima i čuva svoj socijalni model i
njime može ljudski uspješno parirati divljoj
ekonomskoj i financijskoj globalizaciji. Nije ovo
osuda svih globalizacija, jer globalizacija prava
čovjeka, demokracije, sve slobodnije trgovine,
protoka informacija, razmjene kulturnih dobara i
znanstvenih informacija... je i te kako pozitivna.
Osim toga, Europa ne guši kulturne, ni narodne
identitete. Pitajte to Irce na pr. i sjetite se da
su oni bili u sličnom položaju kao Hrvatska, tj.
post-kolonijalna, slabo razvijena zemlja, slične
kulturno-duhovne tradicije, sa snažnom dijasporom u
svijetu. A pogledajte danas njihov napredak!
5. Smatrate li da EU u Hrvatsku šalje trećerazredne
diplomate?
To ja ne znam, jer ih rijetko susrećem. Ali to
sigurno nije slučaj sa sadašnjim predstavnikom
Europske komisije u Zagrebu. Osim toga i u
Bruxellesu i u pet država-kandidata, u kojim sam
radio na njihovoj pripremi za EU, susretao sam i
izvrsne i manje vrsne predstavnike Europske
komisije, koji su ipak svi bili znalci svog posla.
Bojim se da ova vaša kvalifikacija dolazi od
nezadovoljstva zbog svega što oni traže i očekuju od
Zagreba. Ali nisu oni ti, koji su tražili da
Hrvatska uđe u EU, nego je to učinila hrvatska
Vlada.
Zahvaljujem Vam na uvrštavanju ovog opovrgavanja i
pismenog razgovora s Vašom novinarkom i pozdravljam
Vas s poštovanjem,
Neven Šimac
NA RUKE
Gospođi Andrei LATINOVIĆ,
Glavnoj urednici dnevnika Vjesnik - Zagreb
CURRICULUM VITAE
Neven ŠIMAC je rođen 6. prosinca 1943. u Osijeku.
Šibenski rod Šimaca potječe od loze
Nakića-Vojnovića, kojih je dio, početkom XVII. st,
izbjegao iz Bosne u Dalmaciju. N.Š. je oženjen s
Gorkom Bulat i otac je troje njihove djece: Mirne
(30), Tene (28) i Davora (24).
Školovanje:
Nakon Klasične gimnazije u Zagrebu, N.Š. je završio
pravo (po režimu "skraćenog studija") i
postdiplomski studij krivično-pravnih znanosti, a
zatim u Parizu dva druga postdiplomska studija:
političke znanosti i državno-upravne znanosti
("strani ciklus" na Ecole nationale d'administration
- ENA), kao i doktorat, nostrificiran u Zagrebu, na
temu prava: "Europska konvencija o pravima čovjeka i
Francuska". N.Š. je završio i studije usporednog
prava, te europskih i međunarodnih organizacija - u
Strasbourgu, Madridu, Cagliariju i Freiburgu (im
Br).
Radno iskustvo:
1971. započeo je sveučilišnu karijeru kao asistent
na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali s padom
"hrvatskog proljeća" dopao zatvora (po treći put)
izgubio posao i morao potražiti kruha u
izbjeglištvu. U Francuskoj od 1972. do 1995. radi na
odgovornim dužnostima u središnjoj državnoj upravi,
gdje upravlja proračunom od 2-2,5 milijarde eura i
vodi odjel od 30-35 službenika, u radnom kontaktu s
ministrima, zastupnicima, prefektima; vodi europske
Strukturne programme i programe proračuna EU za
Francusku; kao član vladine delegacije sudjeluje u
međunarodnim pregovorima. Od konca 1995. do 1999.
N.Š. je na "privremenom radu" u Domovini - u Zagrebu
i Sarajevu, na konzultantskom poslu u svezi s jednim
europskim zajmom Hrvatskoj, te s programom Phare u
Bosni i Hercegovini. Od 2000. godine N.Š. radi na
poslu savjetovanja državnih uprava i vladâ Češke,
Litve, Letonske i Poljske oko institucionalne,
zakonske i upravne prilagodbe Europskoj uniji, te
korištenja "predpristupnih programa EU", a od 2002.
još i na praćenju triju zajmova Europske
investicijske banke Hrvatskoj. 2001-02. i 2002-03.
akademske godine N. Š. u Zagrebu predaje "Europsku
zaštitu prava čovjeka" na post-diplomskim Europskim
studijima, u organizaciji sveučilišta Paris II i
Zagreb.
Kao potpredsjednik Centra za europsku dokumentaciju
i istraživanja R. Schuman (Zagreb) N.Š. na
dobrovoljnoj osnovi vodi niz seminara-radionica o
načelima, standardima i pravilima Europske unije u
Ministarstvu za europske integracije i u
Ministarstvu za promet. U jesen 2004. godine
koordinira izradu strategije Ministarstva za promet
RH za jedan pred-pristupni program EU.
Publikacije:
S akademikom Mirkom Draženom Grmekom i profesorom
prava iz Pariza Markom Gjidarom, N.Š. je ko-autor
knjige "Le nettoyage ethnique - documents
historiques sur une idéologie serbe" (dva izdanja:
1993 i 1999; treće, džepno izdanje: 2002; izdavač
Fayard, Pariz), prevedene i na hrvatski (Etničko
čišćenje - povijesni dokumenti o jednoj srpskoj
ideologiji, izd. Globus, Zagreb, 1994), kao i pisac
većeg broja članaka u francuskim, hrvatskim i b-h
časopisima i novinama. Autor je i četiriju knjižica
u izdanju građanskih udruga - Udruge za demokratsko
društvo (UDD - Zagreb), Hrvatskog kulturnog društva
Napredak (Sarajevo) i Centra za europsku
dokumentaciju i istraživanje - Robert Schuman (CEDI
- Zagreb): Abeceda demokracije (1999), Protiv
korupcije (2000. i 2004.), Izazovi i zamke
globalizacije (2001) i Europski principi javne
uprave (2002).
Društvovna djelatnost:
U Parizu je N.Š. 1970. godine jedan od osnivača
Matice hrvatske, a od 1990. do 1995. predsjednik
Predstavničkog vijeća hrvatskih udruga i zajednice
Francuske. Posljednjih godinâ član je Upravnog
odbora HKD Napredak - Glavne podružnice Zagreb i
potpredsjednik Centra za europsku dokumentaciju i
istraživanja - Robert Schuman u Zagrebu.
Neprofesionalni interesi i aktivnosti:
Plivanje (nekadašnji waterpolist i trener u
splitskom "Mornaru"), trčanje, karate, klasična
glazba, slikarstvo, povijest, jezici…
|
