Peter Kuzmić, napisao
je (Glas Slavonije
17.11.2008.) u svojoj kolumni
"Vrijeme i
vječnost" pod
naslovom"Obamina
odvažnost nade"
sljedeće: (Izvađeno iz konteksta
članka)
"SAD je izborom
Baracka Obame za svog 44.
predsjednika stigao na željezni
prag
velikih
promjena koje je već dvije
godine
tako neumorno i hrabro
navješčivao ovaj politički
propovjednik
slobode, ravnospravnosti i nade.
Zato je
dobio tako neočekivano visoko
povjerenje naroda, posebice
mladih, inteligencije i manjina.
U svom prvom
postizbornom
govoru Obama je poručio svijetu
povratak ideala i pristupa na
kojima je njegova zemlja od
početka koncipirana:"svima onima
koji su se pitali sjali li
američka baklja jednako snažno,
još
samo jednom
pokazali da prava snaga naše
nacije ne dolazi iz moći našeg
oružja, niti razine
našeg bogatsva, već iz trajne
snage naših ideala: demokracije,
slobode, šansi i
nepokoljebljive nade."
Bez ideja
nema vizije
Poznata je ona
biblijska izreka da gdje nema
vizije narod pogiba. Bez vizije
koja je prožeta
i nadahnuta
idealima i idejama drugačijeg i
boljeg ostajemo robovi
prosječnosti i prošlosti,
prepušteni
beziglednoj budućnosti.
Vizionari su nositelji nade a
Obama je tu svoju misiju i
viziju najbolje
artikulirao u svojoj knjizi,
zaslužno globalnom
bestseleru,"Odvažnost nade".
Knjiga koju je
napisao prije kretanja u tada
bezizglednu izbornu kampanju za
Bijelu kuću,
otkriva nam osobu
koja je ne samo sjajni
retoričar, nego i pošten i
pravodoljubiv čovjek
izuzetne
inteligencije, silne energije i
rijetke karizme koju prati
smirena i dostojanstvena
postojanost te
osjećaj odgovornosti na svim
područjima života.
Politika
na pošteni način
Obama nas
u svojoj knjizi uvjerava da
politika ne mora biti "prljava
rabota" te na temelju
svojih spoznaja
zaključuje da su "birači željni
nečeg drukačijeg, da su umorni
od izvrtanja
činjenica, od
vrijeđanja i od lakonskih
rješavanja složnih problema....
vjerovao sam da ih mogu
privući
apelirajući na njihov osjećaj za
poštenu igru i na njihov zdrav
razum." Iako ostaju još
dva mjeseca do
njegova useljenja u Bijelu kuću,
Barackove ideje i zarazna poruka
već uveliko
vladaju umovima i
skupinama bezbrojnih
oduševljenih koji žele drugačiju
Ameriku i
miroljubivi
svijet. Sada nam se valja nadati
da se donekle nerelana obećanja
i pomalo
utopijska
očekivanja ne utope u močvari
ružnih realnosti." Ovim riječima
završava gospodin
Peter
Kuzmić svoje
nebiblijsko razumijevanje i
gledanje o "novom vođi"
zemlje u kojoj
živim i djelujem
već punih 38. godina i gdje sam
postao biblijski "Nanovo
rođen"
kršćanin!
Istina o
današnjem sveopćem stanju u
Hrvatskoj
i današnjim vođama Hrvata
Zbivanja u
Hrvatskoj ne slute na dobro.
Danas, sedamnest godina nakon
nezaivisnosti
izborene i plačene tisućama
života, malo je toga onako kako
smo to zamišljavali na početku
puta.
Osjećaj da se
stvari ne kreču onako kako bi
trebale nalaze se svugdje; među
Hrvatima
u
domovini kao i među
iseljeništvom, od Sjeverne
Amerike do Australije i od Južne
Amerike
do
Europe. Polet i jedinstvo koji
su
devedesetih bili gotovo
opipljivi zamjenio je osjećaj
bespomoćnosti koji pomalo
prelazi u beznađe. Što se
to
dogodilo s Hrvatskom koju smo
željeli
a
koja se pretvorila u državu
nesuvisle unutrašnje i vanjske
politike i žrtvu sukobljenih i
podzemnih međunarodnih interesa,
država bez ponosa i
samopoštovanja?
Državu rasprodanu i
vođenu, umjesto interesom
naroda, osobnim ambicijama i
interesima nekih od
najmračnijih
likova novije hrvatske
povijesti?
Ovo pitanje treba
postaviti danas jer već sutra
možda neće biti nikoga da na
njega dade
odgovor. Illi još gore, bit će
ih, ali će za odgovore biti
kasno jer će nas sadašnji put
odvesti
predaleko prema
propasti. Tijekom proteklih
deset godina Hrvatsku su vodile
tri vlade.
Hrvatska je prošla kroz
privatizaciju državnih poduzeća
čija je svrha bila pretvoriti je
u
mali, ali jaki južnoeuropski
centar koji bi služio kao
primjer uspješnog stvaranja
tržišne
ekonomije. Uza sve te znakove
koji su mogli značiti promjene u
pozitivnom smjeru.
Hrvatska je danas država bez
onog značenja koje je mogla
imati kad je krenula na put.
Hrvatska je danas bojno polje
istih onih sila i interesa koji
su još od početka dvadesetog
stoljeća na najgori mogući način
određivale sudbinu države i
hrvatskog naroda!
Hrvatska je država premrežena
privatnim interesima korumpirane
političke elite i
međunarodnih financijskih
krugova čiji trenutni
kratkoročni i pragmatični
interesi ne
ostavljaju ni mrvice na stolu s
kojeg ćemo sutra jesti. i
konaćno, Hrvatska je danas u
šakama boraca za potpunu slobodu
i totalnu demokraciju ali to su
isti oni borci koji su
imali vlast do 1990 uskračujući
tu istu demokraciju svima osim
državnom političkom
aparatu. Današnja demokracija
ima najglasnije zagovornike među
onima koji do 1990
nisu za nju htjeli ni čuti!
Drugim riječima, Hrvatska je
danas država koja ne zna ni
zašto ni kamo ide. Briga
pojedinca u pozadini je
političkog interesa elite za čim
bržim
ulaskom u Europsku uniju, pod
svaku cijenu!
Politička elita danas u
Hrvatskoj ima gotovo potpunu
kontrolu nad javnim
mišljenjem i slobodu da
prikazuje i intrepetira to
mišljenje prema vlastitim
potrebama.
Sve novine od značaja, dakle one
koje se više čitaju, jednakog su
profila, uz vrlo rijetke
i nesuvisle pokušaje nadzora nad
političkom elitom koji se svode
na povremene i
pažljivo vođene skandale kako bi
se pažnja javnosti skrenula s
pravih tema!
(Portal-Hrvati AMAC. 23.10.2008.
"Hrvati, za koga ćete glasovati
na izborima".
Autor teksta se nije potpisao.)
Dragi moji domovinski i iseljeni
Hrvati nedajte se zavaravati
Sanaderovom
vatrenošću ili Milanovićevim
šarmom "novog lica".
Imao sam dva osobna susreta
s
gospodinom Ivo Sanaderom. Prvi
moj susret s Ivo Sanaderom bio
je u svibnju
1994. godine prigodom javnog
skupa u Hrvatskom kulturnom
centru u Chicagu
koji sam dokumentirao TV
kamerom, a drugi puta sedam
godina kasnije,
18. studenoga 2001. godine kada
je gospodin Ivo Sanader (ovaj
puta kao daleko
iskusniji političar i
predsjednik Hrvatske demokratske
zajednice) posjetio po drugi
puta Hrvatsku zajednicu Chicaga,
i tom prigodom imao sam s njim
opširan
TV intervju za moj "The Croatian
Perspective" TV program u
Chicagu. Gospodin
Ivo Sanader je po mome osobnom
mišljenju čovjek koji jedno
misli, drugo radi a treće
govori!
Prije
nekoliko dana pročitao sam na
portalu Hrvatskoga kulturnog
vijeća
izjavu
gospodina Zorana Milanovića,
sadašnjeg predsjednika
SDP-a koju je izrekao na
jednom predizbornom skupu u
Osijeku prije godinu dana, a ona
glasi:
"Bitno je da
odluku o tome tko će donositi
zakone u Hrvatskom
saboru donosimo mi u
Hrvatskoj, a ne Novi Zeland,
Australija ili neka
treća država. Nemam
ništa protiv ljudi koji ne žive
u Hrvatskoj,
smatram ih partnerima
i bliskima, ali oni ne dijele
sudbinu ove zemlje!"
Ovdje nije potreban
komentar. Neka mu dragu Bog, naš
Spasitelj, Sin Božji,
Gospodin Isus Krist oprosti na
ovim riječima, jer gospodin
Zoran Milanović
zaista nezna što govori!
TV emisija "Otvoreno"
Da spomenem i nedavnu TV
emisiju "Otvoreno" gdje je tema
bila: "kakv bi trebao
ili morao biti novi
"vođa" ili predsjednik
Hrvatske, nakon gospodina
Mesića?"
Gosti emisije i intervjuirani
građani na Trgu Bana Jelačića u
Zagrebu govorili su iz
nebiblijske perspektive
razumijevanja i gledanja, osim
kolumniste "Glasa Slavonije"
gospodina Ivice Šole,
koji je govorio iz biblijske
perspektive razumijevanja i
gledanja! Iako je vjerojatno
jedan veoma mali broj gledatelja
koji su gledali i pratili
TV emisiju razumijeli o ćemu
gospodin Ivica Šola govori, jer
u Hrvatskoj, nažalost,
što je istina, veoma mali broj
ljudi čita i razumije Sveto
pismo, Bibliju, Božju riječ,
biblijske riječi poruke koje je
gospodin Ivica Šola tako lijepo
objasnio, ne će
ostati bez ploda!
Činjenica je, da je nama
danas teško vjerovati
ljudima koji nas vode,
postali smo
skeptični
prema tim
ljudima. Zašto? Cinični
ljudi danas pobjeđuju.
Mi sve manje i
manje vjerujemo
ljudima. U vrijeme kao što
je danas u svijetu i kod
nas u Hrvatskoj,
kada sve pođe nizbrdo,
u vrijeme ekonomskih
kriza i velikih
problema, specijalno
kada smo osobno
pogođeni, tada
postajemo još više
skeptični i cinični!
To je upravo
vrijeme kada trebamo
imati povjerenje u
ljude među nama koji nas
vode.
Međutim,
današnji ljudi koji nas
vode oni govore sve samo
ne istinu. Umjesto da
kažu da su
pogriješili, oni
lažu na
milje i kilometre:
Izmišljavaju sve
moguće i nemoguće kako
nebi kazali
istinu. Da je kojim
slučajem
Richard Nixon priznao
istinu
o svojoj laži,
on bi bio slavljen kao
heroj u Americi! Daleko
je bolje i pametnije
priznati laž
odmah, nego je skrivati
i ne priznati je!
Uzori
Da li
danas imamo, ili nam
možda dolaze vođe iz
sljedećih kategorija
društva;
mladih ili
starih ljudi, političara,
poslodavaca, sportaša,
učitelja i trenera koji su
nam
istinski
uzori i koji su oni? Na
prvom mjestu uzora trebao
ili trebala bi biti osoba
iz naše
najbliže blizine, obiteljski
član. Zatim dolazi učitelj i
trener. Sljedi vođa iz naše
zajednice ako
je mlad čovjek ili poslovni
vođa gdje radimo. Naši
najbolji i najkvalitetniji
uzori, kako
sam već spomenuo, trebaju
nam doći iz naše neposredne
blizine, jer njih
najbolje
poznajemo. Naši problemi
stvaraju se kada tražimo
ljude koje ne poznajemo
da nas vode,
i koji nam dolaze izvan naše
zajednice. Činjenica je, mi
neznamo pravu
istinu o
njima i da li su vrijedni i
zaslužuju da nas vode.
Pouku koju možemo
naučiti iz ovoga jest, da
tražimo "vođe" među onima
koji su nam najbliži
i
koje zaista dobro poznajemo
i znamo da imaju odlike i
kvalitete
istinskih "vođa"!
Najbolje vođe i
zaključak
(Biblijsko
razumijevanje i gledanje
istinskih i najboljih vođa)
Ponizni
ljudi su najbolji
vođe! Pojedinci koji znaju
kontrolirati svoj veliki
ljudski ego. To
je odlika najboljeg od
najboljih vođa! Oni znaju
što drugi
neznaju, da
najvrednije stvari u
životu mogu ostvariti
se samo uz pomoć drugih
ljudi. Njihovom
milošću i suradnji. To je
što čini prave vođe
poniznim!
Iskrenost je
daleko najvažnija odlika
pravoga vođe. Bez obzira
odakle je
pojedinac i kojoj
udruzi pripada ili ne
pripada, iskrenost je na
prvom mjestu
koji ljude vole
vidjeti kod vođe! Osobna
odgovornost,pouzdanost vođe,
nadahnuće i
dinamičnost vođe i iskren
vođa okrenut prema naprijed!
To su
odlike, kvalitete
koje moramo tražiti i
vidjeti u pojedincima koji
nas žele
voditi u bilo
čemu, a one se ne dobivaju
autoamatski našim rođenjem,
već
se usklađuju i
ostvaruju postepeno,
neumornim trudom i radom,
godinama
osobnog
žrtvovanja i vjerom u Boga,
našega Spasitelja, Sina
Božjeg, Gospodina
Isusa Krista.
Da li te ljudske
odlike i kvalitete o kojima
ovdje pišem iz biblijske
perspektive
razumijevanja i
gledanja ima Ivo
Sanader, Zoran Milanović
i
moj novi
"vođa" u Americi
gospodin Barcak Obama?
Prosudite sami!
P.S.
Davne 1978. godine ja sam
izabrao svoga
"vođu".
U to vrijeme odlucio sam da:
"Ja i
moj dom
služit čemo
jahvi!"
(Josua 24:15)
Vjerom sam prihvatio Boga,
Sina
Božjeg,
Gospodina Isusa Krista za
svog osobnog Spasitelja! U
Svetom pismu, Bibliji,
Božjoj
riječi piše što
to znaći:
"Dakle,
ako je tko u Kristu, on je
novi stvor, staro je
nestalo,
novo je nastalo!" (
2 Korinčanima 5,17)
To su
su razlozi zašto
ovo cijelo vrijeme pišem,
produciram i snimam TV
emisije iz
nebiblijske i biblijske
perspektive razumijevanja i
gledanja? Božja neizmjerna
ljubav i iskrena
ljubav prema mom hrvatskom
narodu, koja je plod
istinske vjere u Boga,
našega Spasitelja,
Sina Božjeg, Gospodina Isusa
Krista, motivirala me ovih
40. godina da bez ikakvih
novčanih
naknada ili nagrada,
priznanja i bez
razumijevanja mojih
sunarodnjaka Hrvata, ali u
suradnji
sa mojom suprugom Jagicom (
s kojom sam u braku punih 43
godine) uporno i
disciplinirano
dokumentiram i svjedoćim
filmskom i TV kamerom život
iseljenih hrvata, njenih
vjerskih
zajednica i njihovim
društvenim, političkim,
kulturnim i sportskim
udrugama, kao i pojedinim
ljudima Hrvatima i
Hrvaticama!
Zvonko B. Ranogajec,
Kršćanski TV producent
2537 Eastwood Avenue Evanston,
Illinois 60201 SAD
