Jedan te isti narod!
Pise:
Zvonimir B. Ranogajec
Krscanski TV producent
U komentaru Glasa Koncila br. 41
(8.10.2006) glavni urednik gospodin
Ivan Miklenic
napisao je
clanak "Hrvatska i iseljenistvo"
gdje otvara raspravu o odnosima
Hrvatske i njezina iseljenistva
onako kako je trebalo zapoceti
pocetkom 90-ih godina prosloga
stoljeca.
Na kraju
komentara Ivan
Miklenic zakljucuje:"Hrvatsko
iseljenistvo neiskoristeno
je blago vec po samim tim
ljudima za koje je Hrvatska
siromasnija, kao i za njihovo
iskustvo
i strucnost".
Gospodin
Mate Susac iz Fribourga, Svicarska
vrlo brzo je reagirao na clanak i
poslao je svoj
prilog na
tu jako vaznu temu uredniku Glasa
Koncila i citateljima zeleci
skrenuti pozornost
na dvije
cinjenice iz kojih se moze
zakljuciti kako iseljenistvo nije
samo materijalno
iskoristavano
nego i duhovno zlorabljen. Na kraju
svoga priloga gospodin Mate Susac
zakljucuje:"
Hrvatska drzavna politika je nakom
osamostaljenja drzave imala priliku
staviti
nove temelje u
odnosu prema iseljenistvu. Iz
domovine je razaslano razorno nacelo
stranacke i
politicke podobnosti i izbacilo je
na vodeca mjesta lukavce svih boja
(neodgovorne,
ljigave, dodvorce, castohlepnike) i
time oduzelo iseljenicima neduznost,
barem
onoj apsolutnoj
vecini koja luk nije ni jela ni
njime mirisala. Cini mi se da je
americki
predsjednikThomas Jefferson
(1743-1826) uzviknuo:"Bojim se za
svoju domovinu pri
promislju da je
Bog pravedan i da njegova pravednost
nece vjecno spavati"! Bogobojazni
Hrvati se nad
ovom recenicom trebaju zamisliti i
one druge prepustiti njihovim
povlasticama
koje su nepravdeno stekli."
Spomenuti
komentar Ivana Miklenica i prilog
Matea Susca su nama iseljenim i
domovinskim
Hrvatima doista "upozoravajuca ali i
spasonosna Bozja zrcala istine".
Jako
je pametno i hrabro od Ivana
Miklenca i Matea Susca javno pisati
o sustavnom
igoriranju i
ne Bozjem ponasnju hrvatskih
politicara i hrvatskih drzavnih
vlasti prema
drugoj polovici
hrvatskoga nacionalnog korpusa prema
povijesnim, politickim i
demografskim
mjerilima, iseljenoj Hrvatskoj. Isto
tako, hrvatski politicari i Hrvatska
drzavna vlast
namjerno su "zaboravili" cinjenicu
da je iseljena Hrvatska jednako
domovinskoj
zasluzna za uspostavu i obranu
suvremene i suverene Hrvatske
drzave.
Boze, oprosti
im, jer ne znaju sto cine.
Velika je
pogrjeska pisati i govoriti samo o
negativnim pojavama u domovinskoj
Hrvatskoj, a
zatvarati oci pred stvarnoscu u
kojoj se danas nalazi i iseljena
Hrvatska.
Mnoge su pojave
nesvatljive medu nama iseljenim
Hrvatima, ali su istinite! Umjesto
pocetka jednog
novog i stabilnog odnosa koji bi
ujedinio ova dva tijela povezana
zajednickim
korijenjima, a rastavljena nedacama
zivota, izvandomovinski i domovinski
Hrvati poceli
su se polako, mozda i nepovratno
udaljivati. Umjesto da nas je sve
vise, nas
je sve manje u
domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj i
gotovo nitko se zbog toga ne buni.
Oni koji be
prema definiciji, morali biti
kriticki glas, intelektualci u
iseljenoj i domovinskoj
Hrvatskoj
jednostavno su svoju intelektualnu i
ljudsku energiju usmjerili gotovo
iskljucivo
u podrucja
kojima se bave, kao da zivot izvan
toga nije vrijedan pozornosti! Mnogi
Hrvati
u iseljenistvu,
kao i njihova braca i sestre u
Domovini, poceli su nazalost, sto je
ogromna
greska
stavljati svoje osobne interese
ispred hrvatskih
nacionalnih interesa, a sve u
ime
domoljublja! Moramo li, da bismo
pravilno razumjeli ozbiljnost
situacije u kojoj se
nalazi nasa
domovina Hrvatska, izgubiti Hrvatsku
drazavu? Da li je zaista potrebno da
se to
dogodi nama
Hrvatima, a moze se vrlo lako
dogoditi, htjeli mi ili ne priznati
tu mogucnost,
kako bi svatili
sto nam je dragi Bog dao, i sto jos
uvijek imamo! Jedni i drugi,
domovinska
i iseljena
Hrvatska zaboravili su da su jedan
te isti narod. Boze, oprositi nam,
jer zaista
neznamo sto
cinimo!
Zakljucak iz krscanske perspektive
Mi, Hrvati,
mali smo narod. Ali nije tragedija
biti brojcano malim narodom, nego je
tragedija kada se taj mali
narod medusobno dijeli i ne
slaze! U svetom pismu
pise:"
Ako je
u sebi neslozno, svako ce
kraljestvo propasti. Ni
jedan dom, ako je sam u sebi
neslozan, nece
opstati!"(Matej 12,25) Ovo
su za domovinske i iseljene
Hrvate
upozoravajuce, ali i
spasonosne Bozje rijeci. U
Bibliji ima jos mnogo
poucnih primjera
i
upozorenja, ali ako ih ne
citamo i ne razumijemo, one
ostaju prazne rijeci na
papiru,
a mi
cemo i dalje raditi kao sto
smo radili i dosada, bez
obzira na stupanj nase
osobne
inteligencije i na to hocemo
li pristupiti Europskoj
zajednici ili necemo!
Ja ipak ovdje ne iznosim
vlastito stajaliste, nego
biblijsku perspektivu
gledanja i
razumijevanja. Mudar covjek,
a onda narod, u teskim
situacijama kusnje i sumnje
obraca
se Bogu, nasem Gospodinu
Isusu Kristu za savjet i i
upute, koje se nalaze
u
Svetom pismu, a ne
covjeku! Mi mozemo
ignorirati Sveto pismo i ne
vjerovati Bozjoj
rijeci,
koja nam nepokoljebljivom
sigurnoscu stavlja istinu
pred oci. Sve tvrdnje
nevjernika ne mogu to
pobiti, pa makar se netko od
njih i cvrsto drazao svojih
stajalista.
To
nista ne mijenja cinjenice o
kojima Sveto pismo govori.
Mi mozemo ne vjerovati u
Boga,
naseg Gospodina Isusa
Krista, ali to ne znaci da
On ne postoji!Bez
obzira koliko se
ljudi u
Hrvatskoj izjasnilo
krscanima, katolicima,
Hrvatska nece biti nista
vise krscanska
nego
sto je danas, jer problem je
kudikamo dublji i slozeniji
od toga. Problem lezi u
duhovnosti hrvatskoga naroda
i hrvatskih gradana!
Zvonimir B. Ranogajec
Krscanski TV producent
2537
Eastwood Avenue Evanston,
Illinois 60210 USA
