Igor
Crnobrnja iz UNPRPFOR-a se 22. rujna 1993. (ili
koji dan prije – ne sjećam se točno) zanimao za
mogućnost zaštite pripadnika UNPROFOR-a u
skloništima namijenjenim za zaštitu civila u
slučaju zračnog napada. Na moje traženje da to
iskaže pismeno 22. rujna je poslan zahtjev
UNPROFOR-a koji je potpisao Richard Arnoldi.
Nakon toga poslao sam 27. rujna odgovor
UNPROFOR-u u kojem sam tražio neke detalje, a
htio sam i u cilju zaštite stanovništva saznati
od čega stanovništvu Zagreba i drugih gradova
prijeti opasnost. Odgovor UNPROFOR-a je stigao
1. listopada. U njemu nije bilo ništa što bi
pomoglo zaštiti civilnog stanovništva. Kako u
Zagrebu nije bilo niti dovoljno prostora za
sklanjanje civilnog stanovništva, a UNPRPFOR
nije pokazivao interes da nam u toj zaštiti
pomogne, a uz to upravo donesena je politička
odluka o formiranju povjerenstva za kontakt s
UNPROFOR-om (nije dopušten
kontakt mimo povjerenstva) nisam ništa niti
odgovorio. Poslao sam 13. listopada dopis Hrvoju
Šariniću koji je vodio to povjerenstvo, od
kojega nisam dobio nikakav odgovor. Očekivao sam
da će hrvatski političari tu prepisku s
UNPROFOR-om iskoristiti za objašnjenje svijetu
onoga što se u Hrvatskoj događa, odnosno tko
koga u Hrvatskoj treba štititi. Dakako i to je
od strane politike izostalo, valjda su se bojali
“političkih posljedica” zbog nemogućnosti da
zaštitimo UNPROFOR.
Zahtjev
UNPROFORA za zaštitom bio je očito potaknut
njihovom vjerodostojnom informacijom o onima
koji su bili spremni napasti Zagreb, čega su se
bojali, no tu informaciju UNPROFOR nije želio
podijeliti s nama, da bi se u skladu s
mogućnostima načinilo sve potrebno da se ublaže
posljedica takva napada na civilno stanovništvo.
Posljedice su poginuli stanovnici u raketiranju
Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., a da pritom druga
stradanja preostalog civilnog stanovništva
uključivo pljačku njihove imovine na okupiranim
područjima Hrvatske do njihova oslobađanja u
akcijama Hrvatske vojske, niti ne spominjemo.
Spomenuta
događanja otvaraju pitanje: Tko je koga u
Hrvatskoj trebao za vrijeme agresije štititi?
Velike su razlike onog što je bio zadatak misije
UN i događanja na terenu. Kada je Hrvatska
pomalo počela vračati svoja okupirana područja
da li je i tada UN imao kakvu odgovornost ili je
i to bilo fiktivno?
Detalji
za usporedbu su na Internet adresama:
RAT PROTIV
HRVATSKE 1991.-1995.
http://66.249.93.104/search?q=cache:deSTLWoNp3cJ:www.hr/hrvatska/WAR/WAR.html+UN+forces+in+Croatia&hl=hr
UNPROFOR
http://www.un.org/Depts/dpko/dpko/co_mission/unprofor.htm
UNPROFOR –
pregled događaja
http://66.249.93.104/search?q=cache:nHcbjeZotS4J:www.hr/hrvatska/WAR/UNPF-chron.html+unprofor&hl=hr
UNCRO
http://66.249.93.104/search?q=cache:UI1NfnguhmgJ:www.un.org/Depts/dpko/dpko/co_mission/uncro.htm+uncro&hl=hr
Dr. Branimir Molak
posljednji ratni zapovjednik
Civilne obrane (zaštite) RH
Napomena: O spomenutom zahtjevu UNPROFORA
pisano je u američkim novinama Cincinnati
Enquirer 1994. godine, a kod nas tek 2003.
